Hrvatska

Hrvatska, država u JI Europi; pruža se u obliku luka od Dunava na SI do Boke kotorske na krajnjem J; obuhvaća 56 542 km² kopnene površine i 31 067 km² površine obalnoga mora. Ima 4 437 460 st. ili 78,4 stanovnika na 1 km²; ojačali su procesi depopulacije i starenja stanovništva. Većinski su narod Hrvati (89,6%), potom Srbi (4,5%), Bošnjaci (0,5%), Mađari (0,4%), regionalno opredijeljeni (0,2%) te Česi, Talijani (0,4%), Slovaci, Nijemci, Albanci, Ukrajinci, Rusini, Romi, Židovi i dr. Većinom rimokatolici (87,8%). Kroz H. prolaze prometni koridori. Teritorijalna podjela: 20 županija i Grad Zagreb kao posebna upravna jedinica u položaju županije. Gl. grad Zagreb. H. se dijeli na tri velike prirodnogeogr. regije. 1. Jadranska ili primorska regija (17 850 km²), obuhvaća otoke, kopneno priobalje i zaleđe (Dalmatinska zagora). Prema unutrašnjosti omeđena nizom vapnenačkih planinskih bílâ: Učka, Velika i Mala Kapela, Velebit, Dinara s najvišim vrhom Hrvatske (Dinara, 1831 m) i Biokovo. Obala se ubraja među najrazvedenije u Europi s 1246 otoka, grebena i hridi. Sredozemna klima s toplim i suhim ljetima (prosječna temp. 24–26 °C) te blagim i vlažnim zimama (prosječna temp. 5 °C). Veće rijeke: Mirna i Raša u Istri te Zrmanja, Krka i Cetina (Neretva blizu ušća) u Dalmaciji; mnogobrojne ponornice u zaleđu. Jezera: Vransko na Cresu, Vransko kraj Biograda i Prokljansko jezero. Zimzelena vegetacija u obalnom pojasu (šume crnike i alepskoga bora), makija i kamenjar te kserofitne šume hrasta i bijeloga graba. Najgušća naseljenost uz obalni pojas, gdje su i najveća naselja. Plodne zemlje je malo (oko 15% površine); uglavnom vinogradarstvo i voćarstvo. Gl. je gospodarska grana turizam (najviše ljetni, kupališni), a razvijeno je i poljodjelstvo (južno voće, povrće, vinova loza), ribarstvo, trgovina, pomorstvo, industrija (brodogradnja). Najvažnija su lučka, ind. i trgovačka središta Rijeka (s najvećim lučkim prometom i ind. potencijalom) i Split. Ostala naselja i turistička središta: Dubrovnik, Hvar, Korčula, Makarska, Poreč, Pula, Rab, Šibenik, Zadar. 2. Dinarska ili gorskoplaninska regija (7913 km²), najmanji, najrjeđe naseljeni i najslabije razvijeni dio H.; sastoji se od Gorskoga kotara i Like. Karakteriziraju je visoki krški pojas s poljima u kršu i riječnim dolinama. Planinski lanci Velebita, Kapele i Plješevice dijele je od primorske i panonske regije. Klima svježa planinska (prosječna temp. ljetnih mjeseci do 19 °C, temp. triju zimskih mjeseci redovito ispod 0 °C); god. količina oborina 1600–2500 mm. Važnije rijeke: Dobra, Gacka, Lika, Kupa. Plitvička jezera. Vegetacija pretežito od miješane bukove i jelove šume. Poljodjelstvo slabo razvijeno, uglavnom je zapušteno: pašnjaci, šume, šikare. Obradivo je samo 11% površine, šume pokrivaju 50% teritorija. Raz­vijeno stočarstvo (uzgoj ovaca), drvna ind. Nema većih naselja; središta su Delnice, Gospić, Ogulin, Otočac. 3. Panonska ili nizinska regija (30 776 km²) najveća je i najgušće naseljena; glavna je žitorodna regija i poljoprivr. najvažniji dio Hrvatske; obuhvaća krajnji JZ Panonske nizine. Polovicu površine čine obradiva zemljišta. I su dijelovi agrarno najvredniji, a Slavonija s Baranjom gl. je žitnica Hrvatske. Prevladavaju riječne ravnice Drave, Save i Kupe, s kojih se izdižu osamljene planine (vis. do 1000 m), a na JZ rubu nalazi se pojas niskih vap­nenačkih zaravni (Kordun). Središnji dio H. ključno je područje države s obzirom na prometnu, populacijsku i gospodarsku važnost te ulogu Zagreba kao metropole. Klima je umjereno kontinentalna, vlažnija na Z, sušnija na I (god. količina oborina 700–1000 mm). Vegetacija se sastoji od šuma hrasta i graba; bukve ima na višim planinskim dijelovima. U poplavnim ravnicama razvijene su šume hrasta lužnjaka (slavonski hrast), a na kiselom tlu šume kestena. U Z, vlažnijem, dijelu regije razvijeno je stočarstvo (os. govedarstvo), vinogradarstvo, voćarstvo te uzgoj ind. bilja (lan, konoplja). U I dijelu panonske regije uzgaja se pšenica, kukuruz i ind. bilje (šećerna repa, lan, konoplja). U stočarstvu prevladavaju svinjogojstvo i peradarstvo; ribnjačarstvo. Ležišta nafte i prirodnoga plina; rafinerije u Sisku i Rijeci. Crna metalurgija (Sisak), strojogradnja i kem. ind. (Zagreb, Kutina, Sisak), farmaceutska ind. (Zagreb, Koprivnica), prehr. ind. (Zagreb, Koprivnica), građev. ind. Osim Zagreba, najjačega industrijskoga, kult. i gospodarskoga središta H., važniji su gradovi: Bjelovar, Karlovac, Koprivnica, Osijek, Požega, Sisak, Slavonski Brod, Varaždin, Vinkovci, Vukovar. – Tragovi materijalne kulture sežu u diluvij, a iz kulture moustériena potječu nalazi neandertalskoga čovjeka (Krapina); slijede kulture neolitika. U kasno brončano doba javljaju se ilir. plemena Japodi, Liburni, Delmati, Breuci, Kolapijani te Histri. Krajem 4. i poč. 3. st. pr. Kr. doseljavaju se keltska plemena i zaposjedaju doline rijeka, a Grci koloniziraju otoke i obalu. Od 229. pr. Kr. Rimljani vode više ratova protiv ilir. plemena i konačno ih pokoravaju (6–9). Provincija Ilirik dijeli se na Dalmaciju i Panoniju. Istra je pripala italskom području. Novi preustroj provodi Dioklecijan, pa na području Hrvatske nastaju 4 provincije. Od 3. st. u te se krajeve širi kršćanstvo. Nakon propasti Zapadnorimskoga Carstva 476. to je područje pod vlašću Istočnih Gota (Liburnija; Dalmacija), Langobarda (Panonija) i Bizanta. Poč. 7. st. u Hrvatsku se naseljavaju Avari i Slaveni. Hrvati se uključuju u borbu protiv avarske premoći i nakon pobjede nastanjuju se na svojim sadašnjim prostorima. Poč. 9. st. H. je pod vlašću Franaka, protiv kojih u Panoniji ustaje knez Ljudevit (818–822), dok ih dalm. knez Borna podupire. Ubrzo samostalnost stječe i Neretvanska kneževina, a Istrom vladaju italski kraljevi iz dinastije Karlovića. H. jača za vrijeme kneza Trpimira I. (o. 845 – o. 864), koji uspješno ratuje protiv Bizanta i Bugara i prvi se naziva (4. 3. 852) »knezom Hrvata« (dux Chroatorum). Za kneza Branimira (879 – o. 892) H. stječe neovisnost. Nakon rata s Ugrima Tomislav joj (o. 910 – o. 930) pripaja Panonsku H., ratuje uspješno protiv Bugara, dobiva na upravu dalm. gradove i uzima naslov kralja (925). Stjepan Držislav (969–997) prvi je okrunjeni hrv. kralj. U 11. st. H. je ojačala za vladavine Stjepana I., Petra Krešimira IV. i Zvonimira. 1091. izumiru Trpimirovići, a Slavonija, H., Dalmacija i Neretvanska kneževina do 1102. dolaze pod vlast Arpadovića. Do 1107. Kolomanovu vlast priznaju i dalm. gradovi. Ug. vladari krunidbom postaju i hrv. kraljevi (hrv.ug. kraljevi). Arpadovići u te krajeve donose nov oblik vladavine. Uvodi se županijski sustav. Za biz. cara Emanuela Komnena veći dio hrv. zemalja priznaje njegovu vlast (1167–80). Od kraja 12. st. počinju se izdvajati feud. obitelji (knezovi: krčki, vinodolski, modruški, cetinski, krbavski, omiški, gorički, vodički, blagajski). 1241/42. hrv. su zemlje opustošili Tatari, nakon čega kralj Bela IV. provodi novo teritorijalno ustrojstvo zemlje i osniva slobodne kralj. gradove. O. 1260. od hrv. zemalja ustanovljena su dva banata. Ban za Slavoniju bira se do 1476, a za Hrvatsku od 1273. do 1558. Hrv. su velikaši u pojedinim razdobljima imali snažan polit. utjecaj. Tako su knezovi Bribirski (ban Pavao I. je »gospodar čitave Bosne«) i Babonići pomogli napuljskim Anžuvincima da dođu na ug. prijestolje (1301). Krajem 14. i poč. 15. st. Hrvati su također branili prava Anžuvinaca protiv Ludovikovih nasljednica (Elizabete i Marije) i Sigismunda Lu­ksemburgovca. Na svojoj strani imali su bos. kralja Tvrtka i većinu njegovih velikaša. Zadarskim mirom (1358) Venecija se odrekla svojih posjeda u Dalmaciji, ali je 1409. za 100 000 dukata od Ladislava Napuljskoga kupila kraljevska prava na Dalmaciju, koju je s Istrom zadržala do 1797. Od 1415. u hrv. zemlje počinju prodirati Osmanlije, a opasnost od njih postaje mnogo veća nakon propasti Bosanskoga Kraljevstva 1463. Osnutkom Jajačke i Srebreničke banovine Osmanlije nisu zaustavljeni, nego su 1493. teško porazili bana Derenčina na Krbavskom polju, a 1526. i hrv.ug. vojsku na Mohaču. Radi obrane, plemstvo u Hrvatskoj 1. 1. 1527. bira za kralja Ferdinanda I. Habsburškoga, a ono u Slavoniji 6. 1. 1527. odlučuje se za Ivana Zapolju. Umjesto da se zajednički bori protiv osman. opas­nosti, hrv. se plemstvo međusobno razračunava. Od osvojenih područja Osmanlije osnivaju Kliški, Požeški, Začazmanski i Lički (ili Krčki) sandžak te oni 1580. ulaze u sastav Bosanskoga pašaluka. 1573. »ostatke ostataka« H. (→ Reliquiae reliquiarum) zahvatila je Seljačka buna. Od poraza Osmanlija pod Siskom 1593. počinje postupno oslobađanje H., ali to ne isključuje duboke razlike između dvora i hrv. velikaša (→ Zrinsko-frankapanska urota). Politika Marije Terezije i Josipa II. dovodi H. u 18. st. u upravnu ovisnost o Ugarskoj. Kratko vrijeme Istra, Dalmacija, Dubrovačka Republika i Boka kotorska priznavale su vlast Napoleona I. Bonapartea, a nakon 1813. pripale su Habsburškoj Monarhiji. Otpor mađarizaciji hrv. plemstvo u 19. st. započinje borbom za jezik (ilirski pokret), a rezultat su toga Narodni zahtjevi iz 1848. U revoluciji 1848–49. hrv. ban J. Jelačić stao je na stranu dvora, ali i u obranu hrv. interesa. Nakon pada Bachova apsolutizma, H. 1868. uređuje svoj odnos s Ugarskom (Hrvatskougarska nagodba), a s pojavom različitih polit. stranaka dolaze do izražaja razlike i proturječja hrv. društva. S porazom AustroUgarske u I. svj. r. Hrv. sabor 29. 10. 1918. proglašava nezavisnost i pristupanje državi Slovenaca, Hrvata i Srba, koja 1. 12. 1918. stupa u Kraljevinu SHS. Istra, Rijeka i Zadar pripali su Italiji. Administrativnim ustrojstvom 1922. teritorij H. podijeljen je na 6 oblasti (zagrebačka, osječka, srijemska, primorskokrajiška, splitska i dubrovačka), a 1929. podijeljena je na dvije banovine (Savska – Zagreb i Primorska – Split). Sporazumom Cvetković–Maček iz 1939. osn. je Banovina Hrvatska. 1941. uspostavljena je NDH, koja je oslonac imala u Hitlerovoj Njemačkoj i Mussolinijevoj Italiji. Oslobodilačku borbu predvodila je KP Hrvatske (u ratu 1941–45. bilo je više stotina tisuća poginulih). Nakon rata 1945. H. je kao republika (→ ZAVNOH) ušla u sastav federalne Jugoslavije pod komun. vlašću. 1972. neuspjeli je pokušaj polit. i ekon. reformi (→ Hrvatsko proljeće). Ustavne promjene 1974. osnažile su hrv. polit. položaj u jugosl. federaciji, koja nakon smrti predsj. J. B. Tita (1980) postupno zapada u polit. krizu. Premoć SK Hrvatske okončana je slobodnim izborima u proljeće 1990, kad vlast preuzima Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) i njezin vođa F. Tuđman (s programom hrv. drž. neovisnosti). Sred. 1991. H. je proglasila suverenost i samostalnost, a dio srp. stanovništva započeo je pobunu koju su podupirale Srbija i Jugoslavenska narodna armija (→ Domovinski rat). 1992. H. je primljena u UN (premda je dio zemlje bio okupiran), a HDZ ponovo pobjeđuje na izborima; F. Tuđ­man izabran je za predsj. (reizabran 1997; na vlasti do smrti 1999). Od 1992. H. je bila uključena u rat u BiH (podupire hrv. oružane snage; od 1994. surađuje s bošnjačkim vodstvom). Voj. akcijama 1995 (→ Bljesak; Oluja) oslobođen je veći dio okupiranih područja, a hrv. Podunavlje sporazumno je reintegrirano poč. 1998 (→ Erdutski sporazum). Od 2000. do 2010. predsj. je S. Mesić (reizabran 2005). 2000–03. na vlasti je bila koalicija predvođena Socijaldemokratskom partijom Hrvatske (SDP); premijer je bio I. Račan (2000–03), a H. postaje kandidat za članstvo u EU. 2003–11. HDZ je predvodio koalicijsku vladu; premijer je bio I. Sanader, a od 2009. J. Kosor. 2009. H. je postala članica NATOa. Od 2010. predsj. je I. Josipović. Od kraja 2011. premijer je Z. Milanović (SDP).