Domovinski rat

Domovinski rat, rat za neovisnost i cjelovitost Hrvatske 1991–95; započeo s raspadom Jugoslavije (1990–91) i pobunom dijela Srba u Hrvatskoj (od kolovoza 1990), koje je pomagala JNA te Srbija i Crna Gora. Glavna žarišta srp. pobune bila su u I i Z Slavoniji, na Banovini i Kordunu te u Lici i oko Knina. Nakon početnih sukoba u prvoj pol. 1991 (Pakrac 19. 3, Plitvice 31. 3, Borovo selo 2. 5. i dr.), u kolovozu 1991. iz Srbije uz uporabu oklopnih postrojba, topništva i zrakoplovstva započinje izravna agresija na Hrvatsku, čiji su branitelji bili pretežno opremljeni lakim strjeljačkim oružjem (pad Vukovara 18. 11. 1991, nakon tromjesečnih napada JNA i srp. snaga). Napadima su bili izloženi Vinkovci, Osijek, Karlovac, Sisak, Gospić, Zadar, Šibenik, Dubrovnik i dr. gradovi. Potkraj 1991. srp. su snage nadzirale oko 26,5% drž. teritorija (oko 15 000 km²) na kojem su proglasile »Republiku Srpsku Krajinu« (19. 12. 1991) te progonile hrv. stanovništvo; zbog sukoba bilo je oko 700 000 izbjeglica i prognanika. Poč. 1992. uspostavljeno je primirje pod nadzorom međunar. Zaštitnih snaga UNa (UN Protection Force – UNPROFOR). 1992–93. učestali su oružani incidenti, a novoopremljene i uvježbane hrv. snage oslobađaju pojedina područja (u J Dalmaciji, šibenskom i zadarskom zaleđu, okolici Medaka i dr.). U siječnju 1995. vodstvo pobunjenih Srba odbija plan o srp. autonomiji (tzv. plan Z4); potom hrv. snage oslobađaju dijelove Posavine i Z Slavonije (akcija Bljesak, 1. i 2. 5. 1995) te, nakon sporazuma Tuđman–Izetbegović o voj. suradnji s BiH, S Dalmaciju, I Liku, Kordun i Banovinu (akcija Oluja, 4–7. 8. 1995), pri čem je većina Srba napustila te krajeve. Reintegracija preostaloga područja pod srp. nadzorom (u Podunavlju) ostvarena je Erdutskim sporazumom. Procjenjuje se (2004) da je u Domovinskom ratu na hrv. strani bilo oko 14 000 poginulih.