Ukrajina

Ukrajina, država u JI Europi; 603 700 km², 46 258 000 st. Gl. grad Kijev; veći gradovi: Harkiv, Donec’k, Odesa, Dnipropetrovs’k, Lavov. Pretežito nizina s izdvojenim uzvisinama (Volino-podolska, Pridnjeparska i dr.). Na Z Istočni Karpati (2061 m), u J dijelu Krimska gora. Klima umjereno kontinentalna, na krajnjem J sredozemna. Rijeke: Dnjepar, Dnjestar, Južni Bug, Prut; pripada joj i dio ušća Dunava. Akumulacijska jezera (Kijevsko, Kahovsko, Kremenčuško). S dio šumovit, ostalo pretežito stepsko područje s razvijenim poljodjelstvom. Stanovništvo: Ukrajinci (77,8%), Rusi (17,3%), Židovi, Bjelorusi, Rumunji (Moldavci) i dr. Deset sveučilišta. Jaka crna metalurgija; ind. strojeva, automobila, vagona, brodova, kem. i petrokem., drvna, tekst. ind. Iskorištavaju se ležišta ruda željeza, ugljena, nafte i prirodnoga plina. Poljodjelstvo (žitarice, ind. bilje, vinogradarstvo, voćarstvo), stočarstvo (goveda, svinje), ribarstvo. Gl. luke: Odesa, Herson, Kerč, Mariupol’. – Tragovi ljudskoga života iz ranoga paleolitika. Starosjedioce Kimerijce (naseljene od 1. tisućljeća pr. Kr.) potisnuli su Skiti u 7. st. pr. Kr. Od 4. do 2. st. pr. Kr. stepama od Urala do Dunava dominirali Sarmati, dok su na obalama Crnoga i Azovskoga mora već od 6. st. pr. Kr. postojale grč. kolonije. Od 3. i 4. st. U. je prostor seobe naroda: Gota, Huna, Bugara (5. st.), Avara (6. st.) i Hazara (7. st.). Neki povjesničari drže je pradomovinom Slavena, koji su 4–6. st. stvorili plemenski savez (tzv. Anti). Nakon raslojavanja prvotne zajednice (6–7. st.) poznata su slav. plemena: Poljani, Sjeverjani, Derevljani (Drevljani), Dudljebi, Volinjani, Bijeli Hrvati, Uliči i Tiverci; u 8. i 9. st. niču gradovi Kijev, Černigiv, Perejaslav, Vladimir i Užgorod. U 9. st. nastala je prva veća državna tvorevina Istočnih Slavena, Kijevska Kneževina (→ Rusija). U 11. i 12. st. Zakarpatsku U. zaposjeli su Mađari; u 13. st. nakon provale Mongola više je ukrajinskih kneževina plaćalo danak kanovima Zlatne Horde. U 13. i 14. st. I U. potpala pod Litvu, a Z U. pod Poljsku, koja od 1569 (Lublinska Unija) vlada većim dijelom Ukrajine. Nakon raspada Zlatne Horde (15–16. st.), oko Dnjepra se naseljuju ukr. Kozaci, koji su odigrali veliku ulogu u otporu protiv tursko-tatarskoga i polj. pritiska te potpomogli niz seljačkih ustanaka. 1648. poveo je hetman Bogdan Hmeljnicki protiv poljske vlasti rat i porazio nekoliko puta vojsku polj. feudalaca te na Perejaslavskom saboru ujedinio U. s Rusijom (1654). Nakon Rusko-polj. rata (1654–67) u polj. vlasti ostala je samo desna obala Dnjepra (bez Kijeva). U rus. dijelu U. spriječen je pokušaj odcjepljenja (→ Mazepa, I.), ukinuta hetmanska vlast 1764, a 1781. i ukr. autonomija. Nakon podjele Poljske te rusko-tur. ratova u drugoj pol. 18. st., sve ukr. zemlje, izuzevši one pod austr. vlašću (I Galicija, Bukovina, Zakarpatska U.), bile su pod Rusijom. Nakon revolucionarnih zbivanja (1905–07) izraženija je rusifikacija. Ukrajinska NR proklamirana je 19. 11. 1917, a do 1920. potpuno je skršen svaki otpor novoj komun. vlasti. Desetci tisuća pristaša staroga režima pobjegli su iz zemlje. Mirom u Rigi (1921) nakon Rusko-polj. rata, Z U. ostala je pod polj. upravom. Mirom u Saint--Germain-en-Layeu (1919) Rumunjska je dobila Bukovinu i anektirala Besarabiju, dok se Zakarpatska U. pripojila Čehoslovačkoj. U. je 30. 12. 1922. pristupila Sovjetskomu Savezu. Nakon voj. sloma Poljske 1939, Z U. ušla je u sastav SSSR, kojemu je Rumunjska morala prepustiti S Bukovinu i Besarabiju (1940). Zakarpatska U. bila je 1939–44. pod mađ. okupacijom; 1941–44. Bukovina i Besarabija bile su pod rum. vlašću, a najveći dio U. pod njem. okupacijom; protiv okupatora razvio se snažan partiz. pokret, koji je s Crvenom armijom sudjelovao u oslobođenju zemlje. Nakon rata Ukrajinski SSR stekao je Zakarpatsko područje (1945) i SZ Besarabiju (1947); 1954. Ruski SFSR ustupio joj je Krim. S raspadom SSSR-a krajem 1991. proglašena je nezavisnost. 1991–94. predsj. je bio Leonid Kravčuk, a potom L. Kučma (do 2005). 1990-ih s Rusijom je bio sporan status Krima. Do 1996. iz Ukrajine je u Rusiju prebačeno nuklearno oružje bivše sovj. armije. 1997. s Rusijom je dogovorena podjela ratne Crnomorske flote bazirane u Sevastopolu i status rus. voj. baza na Krimu. Poč. 2000-ih prosvjedi su protiv autoritarne vladavine L. Kučme. Nakon polit. krize 2004–05. i ponovljenih izbora predsj. postaje V. Juščenko, kojega podupire koalicijski savez pod vodstvom Julije Timošenko (premijerka 2005. i 2007–10). Polit. stabilnost narušavaju suprotstavljanja vladajućih grupa, a od 2006. i problemi oko plaćanja ruskog plina i njegova prijenosa u zemlje EU-a. Nakon izbora 2010. predsj. je postao Viktor Janukovič (premijer 2002–05. i 2006–07).