Škotska

Škotska, S dio Ujedinjenoga Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske; 77 925 km², 5 062 011 st. Prevladava planinski reljef; izdvajaju se Južno visočje s graničnim gorjem Cheviot, gorje Grampian s Ben Nevisom (1343 m, najviši vrh brit. otočja) i Sjeverno visočje. Velika razvedenost obale. Ratarstvo (žitarice), stočarstvo, ribarstvo. Rudna ležišta, manji ugljenokopi. Elektronička, petrokem. industrija, strojogradnja; brodogradnja. Gl. grad Edinburgh, najveći Glasgow. – Prastanovnici, vjerojatno iberskoga podrijetla, pomiješali su se s Keltima iz Irske (7. st. pr. Kr.). Rimljani, koji su S Škotsku zvali Kaledonijom, a njezine stanovnike Piktima, osvojili su jug (o. 80), ali su se morali povući iza Hadrijanova zida (2. st.). Škoti, keltsko pleme iz Z Irske (u Kaledoniju su počeli prelaziti u 5–6. st.), zavladali su Piktima (9. st.) i osnovali kraljevstvo pod Kennethom I. U 12. st. Š. je bila u vazalnom odnosu prema Engleskoj; engl. kralj Eduard I. uzurpirao je 1296. škot. krunu. Škoti su ustankom protjerali Engleze, koji su im nakon poraza kraj Bannockburna (1314) priznali neovisnost (1328). Za dinastije Stuart (1371–1714) oslabila je kralj. vlast. Škoti su u borbama s Englezima poraženi za Jakova IV. (1513) i Jakova V. (1542). Marija Stuart, žena franc. kralja Franje II., podupirala je katolicizam, ali su je 1567. svrgnuli pristaše reformacije, pa je prebjegla u Englesku, gdje je zatočena, osuđena na smrt i smaknuta (1587). Kad je Marijin sin Jakov VI. postao 1603. i engl. kralj (Jakov I.), ostvarena je personalna unija između Š. i Engleske. Nakon poraza kraj Dunbara 1650, Š. je bila udružena s Engleskom u Commonwealthu (1651–60). Za Karla II. Stuarta (1660–85) uspostavljena je ponovno personalna unija, a za kraljice Ane Stuart (1702–14) ostvarena je 1707. i realna unija između Š. i Engleske (→ Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske). U drugoj pol. 20. st. izraženiji zahtjevi za samostalnošću; polit. samouprava (parlament) ostvarena je 1998–99.