Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske

Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske (službeni naziv: United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland, Ujedinjeno Kraljevstvo, krat. UK), država na otoku Velikoj Britaniji i SI dijelu otoka Irske. Sastoji se od Engleske, Škotske, Walesa i Sjeverne Irske; 242 910 km², 61 414 000 st. Obuhvaća planinski reljef na S (Škotska i S Engleska) i na Z (Kambrijsko gorje) te niski i brežuljkasti na J i JI. Najviši je vrh Ben Nevis, 1343 m, u gorju Grampian. Klima je oceanska s god. amplitudom temp. 8 °C na SZ i 14 °C na JI. Oborine su obilne tijekom cijele godine; magle su najčešće zimi. Snježni pokrov traje prosječno 5 dana na JZ, 25 dana na SI. Na klimu utječu ponajprije Golfska struja i islandske ciklone. Riječna je mreža gusta, iako su rijeke kratka toka; najdulje su Severn, Temza (Thames), Trent-Humber, Clyde, Mersey. Rijeke imaju duboka korita s obiljem vode; plovnost ovisi o visini plimnoga vala i duljini njegova prodiranja uzvodno. Plovne rijeke uglavnom povezuju međuriječni kanali. Jezera su većinom ledenjačkoga podrijetla, a jezero Ness u dolini Glen More tektonskoga. Najveći dio UK-a zauzimaju travnjaci. Najraširenije su hrastove i bukove šume, na Škotskim planinama crnogorične i brezove, a na Peninskom gorju zimzelene šikare. Stanovništvo: Englezi, Škoti, Velšani, Irci i dr. Službeni jezik engleski; keltski se govori na škotskom visočju i na Hebridima (gaelski), Walesu (velški ili kimrički), Sjevernoj Irskoj (irski) i na otoku Manu (manski). Najgušće je naseljena Engleska, a najrjeđe Škotska. U gradovima živi 92% st. Najpoznatija sveučilišta: Oxford, Cambridge, London, Manchester, Edinburgh, Liverpool. Uzgaja se pšenica, ječam i zob, krumpir, uljna repica i šećerna repa; vrtlarstvo. Stočarstvo (većinom goveda i ovce). Ribarstvo. UK je bogat ugljenom, ali njegovo značenje opada nakon otkrića prirodnoga plina (1967) i nafte (1969) u podmorju Sjevernoga mora. Prema proizvodnji nafte (100–130 mil. t godišnje) među vodećim je zemljama svijeta. Iskorištavaju se ležišta olovne, željezne, bakrene, kositrene i magnezijeve rude te soli, srebra, kaolina, glinenca. Crna i obojena metalurgija postupno nestaje. Brodogradnja (Belfast, Glasgow, Newcastle, Liverpool, Barrow) gotovo je zamrla. Vrlo je razvijena elektronička, automobilska i zrakoplovna ind. (Birmingham, Coventry, Bristol, Oxford, Luton), ind. poljoprivr. i alatnih strojeva (Birmingham, Coventry, Leicester), tekstilnih strojeva (Manchester, Leeds, Dundee), šivaćih strojeva, generatora, transformatora, elektromotora (Birmingham, Stafford, Manchester, London), vagona, el. i dizelskih lokomotiva, preciznih aparata, alatnih strojeva, računala, elektroničkih elemenata, televizora, satova, noževa (Sheffield), vunenih tkanina (Leeds, Bredford, London), pamučnih (Manchester), lanenih (Sjeverna Irska) i svilenih tkanina (Macclesfield) te kemijskih vlakana. Jaka je ind. kemijskih proizvoda, cementa, papira, porculana, keramike, prehr. proizvoda (Aberdeen, Edinburgh, Swansea, Londonderry, Great Yarmouth i dr.), žestokih pića i cigareta (Bristol, Nottingham, London) te lijekova. Najveće su luke Sullom Voe (nafta), London, Tees i Hartlepool, Grimsby i Immingham, Firth of Forth. Gl. zrakoplovne luke: London, Manchester, Glasgow, Luton, Birmingham, Belfast, Aberdeen, Edinburgh. – Zakonom o uniji (1707) Engleska i Škotska ujedinile su se u Veliku Britaniju koja je, nakon Rata za španj. baštinu (1701–14) i Sedmogodišnjega rata (1756–63) te pošto je stekla dominantan položaj u Indiji i Kanadi, postala vodećom polit. silom u svijetu. Smrću kraljice Ane na prijestolje dolazi hanoverska dinastija (1714–1901; vladari: Đuro [George] I., II., III., IV., Vilim IV., Viktorija). U ratu sjevernoam. kolonija za neovisnost (1775–83) Velika Britanija pretrpjela je poraz. Unatoč tomu gubitku rasla je brit. kolonijalna moć, a gospodarski razvoj dobio nov polet s ind. revolucijom. Ekon.-soc. probleme koje je ta revolucija ubrzo izazvala otežali su ratovi protiv revoluc. Francuske (1792–1802) i protiv Napoleona (1803–15). Pobuna u Irskoj (1798) izazvala je priključenje Irske Velikoj Britaniji (1800). Premda je Bečki kongres (1814–15) proširio brit. kolonijalne posjede, u zemlji je došlo do ekon. krize i žestokih klasnih sukoba koji dosežu vrhunac u čartističkom pokretu (→ čartizam). Radi osiguranja komunikacija sa svojim posjedima u Aziji, UK aktivno je sudjelovao u rješavanju tzv. istočnoga pitanja: pomagao je borbu Grka za neovisnost (1821–30), bio protivnik Rusije u Krimskom ratu (1853–56), učvrstio se u Egiptu, prodro u Sudan. Nagli uspon njem. imperijalizma naveo ga je na savez s Francuskom 1904 (Entente cordiale) i na napuštanje politike »sjajne izolacije« (splendid isolation). U I. svj. rat ušao je nakon njem. kršenja belg. neutralnosti. Versailleskim mirovnim ugovorom povećao je svoje kolonijalno carstvo, ali je 1922. bio prisiljen priznati neovisnost J Irske. Nakon I. svj. rata nastavio je politiku »ravnoteže sila« u Europi i nastojao ojačati Njemačku na štetu Francuske, a nakon dolaska nacista na vlast prema A. Hitleru provodio je »politiku primirivanja« (appeasement policy) i bio potpisnik Münchenskog sporazuma. Toj se politici suprotstavio W. Churchill koji je, pošto je Njemačka 1939. izazvala II. svj. rat, zamijenio premijera N. Chamberlaina. Nakon kapitulacije Francuske 1940, UK se našao sam nasuprot Njemačke; izgubivši zračnu bitku za Britaniju (kolovoz–rujan 1940), Hitler je bio prisiljen odustati od planirane invazije brit. otočja. Brit. trupe i zračno-pomor. snage bile su najvažniji sudionici u slamanju snaga Osovine u S Africi, u desantu na Siciliju, desantu u Normandiji te u bitki za Atlantik. Premda među pobjednicima u II. svj. ratu, UK je iz njega izašao ekonomski oslabljen. Polit. vodeće ostale su Konzervativna stranka i Laburistička stranka. Na izborima 1945. pobijedili su laburisti, a premijer postaje C. Attlee. Održano je savezništvo sa SAD-om; 1949. UK je među osnivačima NATO-a. Krajem 1940-ih se povlači iz Transjordanije i Palestine te s Indijskoga potkontinenta; od 1950-ih tijekom dekolonijalizacije niz brit. kolonija ostvaruje neovisnost (pristupa Commonwealthu). Od 1952. nakon smrti kralja Đure VI. na prijestolju je kraljica Elizabeta II. Za vladavine konzervativaca 1951–64 (premijeri W. Churchill, A. Eden, H. Macmillan i dr.), UK sudjeluje u destabilizaciji Irana (1951–53) i okupaciji Sueskog kanala (1956–57) te vodi protugerilske operacije na Malajskom poluotoku, Cipru, u Keniji, J Jemenu i dr. 1960. UK sudjeluje u osnivanju Europskog udruženja za slobodnu trgovinu. 1964–70. premijer je bio H. Wilson (ponovo 1974–76). Krajem 1960-ih i poč. 1970-ih učestaliji su sukobi u Sjevernoj Irskoj. Za mandata konzervativnog premijera Edwarda Heatha (1970–74) UK pristupa Europskoj ekonomskoj zajednici (1973). 1979–90. premijerka je bila M. Thatcher. 1982. brit. vojska porazila je argentinsku u ratu za Falkland. 1984. s Kinom je dogovoren status Hong Konga (brit. uprava do 1997). 1990–97. premijer je bio J. Major. 1991. UK pomaže SAD-u u napadu na Irak (→ Zaljevski rat); od poč. 1990-ih sudjeluje u rješavanju sukoba nastalih raspadom Jugoslavije. 1992. UK pristupa Europskoj uniji. 1997–2007. premijer je bio A. Blair, a potom G. Brown (do 2010). 1998. postignut je mirovni sporazum za Sjevernu Irsku. Savezništvo sa SAD-om potvrđeno je brit. sudjelovanjem u voj. operacijama u Afganistanu (od 2001) i Iraku (2003–09). Od 2010. premijer je D. Cameron. Poč. 2000-ih brit. voj. baze održane su na Cipru i Gibraltaru; nastavljeno je arg. potraživanje Falklanda.