ton

ton (grč.). ① Oštar zvuk točno određene frekvencije kojom je određena njegova visina unutar glazbene ljestvice; čisti se t. može proizvesti elektronički, a približni s pomoću glazbene vilice. Ima 4 bitna obilježja: visinu, jakost, trajanje i boju; visina tona ovisi o frekvenciji, jakost o amplitudi, trajanje o duljini vremena u kojem izvor tona titra, a boja (timbar) o pratećim alikvotnim tonovima. T. je temeljni element glazbe. ② U slikarstvu, svojstvo boje uvjetovano stupnjem svjetlosti u njoj; tonskim slikanjem postiže se plastičnost oblika.