tabu

tabu (engl. < polinezijskoga jezika tonga). ① Ritualna zabrana koja se stavlja na određenu osobu, mjesto, predmet, životinju, biljku, radnju ili riječ koji se smatraju svetima ili opasnima (nečistima); os. karakterističan za tradicionalne polinezijske kulture. ② PREN (ugl. IRON), nešto što je strogo zabranjeno, o čem se ne govori, što treba ostati tajnom.