sinkopa

sinkopa (grč.). ① LINGV izbacivanje glasa ili cijeloga sloga u sredini riječi (npr. drž’te mj. držite). ② MED nagla prolazna nesvjestica, ob. zbog hipoksije mozga. ③ GLAZB ritmički ukras koji nastaje prijelazom metričkoga naglaska s teze na arzu (s naglašene dobi na nenaglašenu); u eur. umj. glazbi raširena od kraja 14. st.; česta u folkloru pojedinih eur. naroda te os. afr. i am. crnaca odakle ulazi u jazz.