silicij

silicij (lat.) (Si, silicium), kem. element, metaloid, at. br. 14, rel. at. masa 28,09, nakon kisika najrasprostranjeniji element u Zemljinoj kori (27%); pojavljuje se u dvjema alotropskim modifikacijama: amorfnoj (lako taljiv smeđi prah) i kristalnoj (sivkasti tvrdi kristali metalnoga sjaja i dijamantne strukture); poluvodič; rabi se za izradbu tranzistora, integriranih sklopova, fotočlanaka i dr. elektron. uređaja. Najvažniji spojevi: silicijev dioksid, SiO₂, (→ kremen); silicijev karbid, SiC (→ karborund); silicijev nitrid, Si₃N₄, služi za proizvodnju sinter-keramika velike čvrstoće i male gustoće, od kojih se izrađuju dijelovi plinskih turbina, motora, mlaznica itd.; → silikati; silikoni.