patristika

patristika (crkv. lat.), znanost o spisima i nauku crkv. otaca; povijest starokršć. književnosti (1–8. st.). Obuhvaća prva kršć. teološka razmišljanja i književnost koju su poslije razvili crkveni oci. Nastala je iz želje da se sistematiziraju predaje Sv. pisma, ali je od samih početaka bila pod jakim utjecajem klasične filozofije, os. platonizma. Nakon prvotnih ponajprije praktičnih interesa (organizacijska pitanja, bogoslužje itd.) uočljivih kod apostolskih otaca, kod apologeta (2–3. st.: Justin, Tertulijan, Tacijan) prevladala je potreba suprotstavljanja napadima pogana i prvih gnostičkih hereza. Između 4. i 8. st., kad je kršćanstvo u potpunosti prihvaćeno, formulirana su dogmatička i doktrinarna načela koja se u svojoj biti nisu mijenjala do danas. Gl. su predstavnici toga razdoblja tzv. crkv. naučitelji: Atanazije, Ćiril Aleksandrijski, Bazilije Veliki, Grgur iz Nise, Ivan Zlatousti na Istoku te Hilarije, Ambrozije, Jeronim i os. Augustin na Zapadu.