onomatopeja

onomatopeja (grč.). ① LINGV riječ stvorena oponašanjem prirodnoga zvuka, životinjskoga ili ljudskoga glasa i sl. (cilik, kokodakanje, hihot); naziv nekoga predmeta ili živoga bića po zvuku i glasu koji na nj podsjeća (šuštavac, kukavica). ② KNJIŽ stilska figura temeljena na gomilanju određenih glasova kako bi se neka situacija dočarala karakterističnim zvukovima (I cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče).