notacija

notacija (lat.). ① GLAZB sustav znakova kojima se bilježe glazb. djela; najstariji je eur. takav sustav alfabetska slovčana n. ant. Grka; iz njezinih se prozodijskih naglasaka razvila biz. ekfonetska n.; transliterirana na latinicu (Severin Boetije u 5. st.) dala je glazb. abecedu; ona je služila uglavnom u teoretskim napisima (već u sr. vijeku niz abcdefg označuje 7 temeljnih stupnjeva dijatonske ljestvice koji se ponavljaju u oktavama); nakon manjih izmjena od 16. st. temeljem glazb. abecede (u uporabi u germanskih i slavenskih naroda osim Rusa) postaje niz cdefgah (→ note; neume; solmizacija). ② LINGV bilježenje glasova; → transkripcija ①.