neopozitivizam

neopozitivizam (logički empirizam), filoz. smjer koji se pojavio o. 1920, a koherentan oblik dobio u okviru Bečkoga kruga. Filozofska se praksa promatra kao analiza znanstvenoga jezika, tj. kao analiza jezika pojedinih znanosti, a ona se zapravo svodi na logiku. Teoretskom mu se osnovicom može smatrati Tractatus L. Wittgensteina. Nakon dolaska nacista na vlast mnogi predstavnici n. prebjegli su u SAD, gdje se njihovo naučavanje prepletalo s pragmatizmom.