modernizam

modernizam (franc.). ① Ono što je u duhu sadašnjosti, što je suvremeno. ② Nastojanja u kat. teologiji i filozofiji potkraj 19. i poč. 20. st. za pomirbom i usklađivanjem kat. i moderne laičke misli. Neke modernističke stavove osudio je Papa Pio X. (1907); tako je došlo do velike krize u Kat. crkvi, a sporenja između modernista i integrista dijelom je ublažio Drugi vatikanski koncil. ③ Epoha u društveno-polit. i kult. (os. knjiž.) povijesti Zapada, od kraja 18. st. do druge pol. 20. st.; obilježava ga larpurlartizam, prevrednovanje tradicije te odmak od masovne kulture, akademskih oblika i konvencionalnosti, a posljedica su toga brojni umj. pokreti (impresionizam, nadrealizam, dadaizam, futurizam itd.). Gl. predstavnici: KNJIŽ G. Apollinaire, A. Camus, T. S. Eliot, W. Faulkner, F. García Lorca, E. Ionesco, J. Joyce, F. Kafka, S. Mallarmé, E. Pound, M. Proust, R. M. Rilke, A. Rimbaud, V. Woolf; LIK P. Cézanne, S. Dalí, C. Monet, H. Matisse, P. Picasso; ARHIT W. Gropius, Le Corbusier. U hrv. književnoj historiografiji m. označuje književnost nakon 1914, odn. nakon razdoblja moderne; gl. predstavnici: J. Kaštelan, M. Krleža, R. Marinković, S. Mihalić, S. Novak, V. Parun, P. Šegedin, A. B. Šimić, T. Ujević.