magnet

magnet (grč.), tijelo koje privlači feromagnetične tvari (jače) i paramagnetične (slabije), a odbija dijamagnetične. Ima sjeverni i južni pol. Istoimeni polovi dvaju magneta odbijaju se, a raznoimeni se privlače. Neke tvari mogu biti m. samo u magnetskom polju, npr. meko željezo; druge nakon magnetiziranja ostaju stalni (permanentni) magneti, npr. čelik; → elektromagnet.