konzul

konzul (lat.). ① U ant. Rimu, u doba republike, naziv za dvojicu najviših drž. službenika, biranih na godinu dana (od 509. pr. Kr.); od 379. pr. Kr. jedan k. je bio patricij, a drugi plebejac. Imali su najvišu sudsku, vojnu i izvršnu vlast. Rimljani su po njima brojali godine; u carsko doba, počasna služba. ② U Francuskoj 1799–1804, titula trojice najviših predstavnika izvršne vlasti. ③ U međunar. javnom pravu, drž. službenik koji štiti interese fiz. i pravnih osoba u inozemstvu; u državi primateljici obično uživa određene povlastice.