konstrukcija

konstrukcija (lat.). ① Građenje, oblikovanje, izgradnja, postupak kojim se neka cjelina slaže od dijelova ili proizvod takva postupka (željezna k. mosta). ② LINGV sintaktička cjelina, ob. sintagma ili rečenica, sastavljena od jezičnih jedinica koje se međusobno povezuju na osnovi gramatičkih svojstava (aktivna, pasivna k.); kadšto i način raspoređivanja riječi i/ili oblika u rečenici; u lat. i grč. jeziku sklop sintaktički povezanih riječi istoznačan sa zavisnom rečenicom (npr. nominativ ili akuzativ s infinitivom, ablativ ili genitiv apsolutni, opisna konjugacija i dr.). ③ Samovoljno, iskrivljeno tumačenje nekoga teksta, izjave i sl. ④ MAT geometrijska k., predočivanje geometrijskih tijela u ravnini s pomoću određenih naprava, npr. ravnala i šestara.