koine

koine (grč.: zajednički). ① Opći, zajednički standardni grč. govorni i knjiž. jezik u koji su se u 4. st. pr. Kr. slila različita grč. narječja. ② Naziv za relativno izjednačen naddijalektni tip bilo kojega jezika nastao učestalim dodirima među skupinama koje govore različitim dijalektima, npr. hindustanski kao razgovorni jezik indij. muslimana i hindusa.