klor

klor (grč.) (Cl, chlorum), halogeni kem. element, at. br. 17, rel. at. masa 35,453; zelenkastožuti otrovni plin oštra, nadražujućega mirisa, 2,5 puta teži od zraka; vrlo reaktivan, izravno se spaja s većinom elemenata (osim s plemenitim plinovima, kisikom, dušikom i ugljikom); u prirodi ga ima najviše u obliku natrijeva klorida (NaCl, u morskoj vodi). Prvi upotrijebljeni bojni otrov (1915); primjenjuje se u proizvodnji gume, plastike, otapala, bojila, naftnih proizvoda, pesticida, lijekova i dr. Spojevi: klorovodik (HCl), bezbojni plin oštra mirisa, otapanjem u vodi daje klorovodičnu (solnu) kiselinu, koja s metalima tvori soli kloride; hipoklorasta kiselina, HClO (soli hipokloriti), klorasta kiselina, HClO₂ (soli kloriti), klorna kiselina, HClO₃ (soli klorati), perklorna kiselina, HClO₄ (soli perklorati); važniji org. spojevi: kloroform, etil-klorid, trikloretilen, vinil-klorid i dr.