kemija

kemija (srednjovj. lat. < arap.), prirodna znanost koja proučava kem. elemente i spojeve, njihov sastav, građu i svojstva, promjene u druge tvari različitih svojstava te mehanizme i zakonitosti tih svojstava i promjena. Tradicionalno se razvrstava na temeljne kem. discipline (anorganska, organska, analitička i fizikalna k. te biokemija) i primijenjene (kemijska tehnologija, medicinska, tehnička, agrikulturna, farmaceutska, sudska, rudarska, arheološka k. i dr.). Razvila se iz srednjovj. alkemije i ijatrokemije, a naglu razvoju od kraja 18. st. os. su pridonijeli A. L. Lavoisier, C. W. Scheele, J. Priestley, J. Dalton, L. J. Gay-Lussac, A. Avogadro, F. Wöhler, J. J. Berzelius, J. Liebig i D. J. Mendeljejev; u 20. st. os. se razvila org. sintetska kemija (bojila, lijekovi, plastične mase), a u 21. st. kemija žive stanice i kemija materijala (grafen, fulereni).