harmonika

harmonika (njem. < tal. < lat.), skupina istovrsnih različito oblikovanih glazbala kod kojih zvuk nastaje titranjem gipkih kovinastih jezičaca (učvršćenih na jednoj strani) pod pritiskom zračne struje. Ručna h. ima dvije tastature (lijeva s pucetima, za pratnju, tj. akorde, a desna obično s klavijaturom ili kod starijeg tipa s pucetima, za izvođenje melodije), a između njih je mijeh koji se puni zrakom rastezanjem i stezanjem. Glazbalo solističkoga muziciranja, ansambla i pratnje (pri pjevanju, plesu); nastalo u 19. st. Usna h. u obliku je pravokutne kutije, a svirač proizvodi zračnu struju puhanjem.