ekspresionizam

ekspresionizam (franc. < lat.), umj. smjer koji se na poč. 20. st. pojavio najprije u slikarstvu, kao opozicija naturalizmu i institucionaliziranom impresionizmu, s tezom da umj. djelu nije svrha niti objektivno prikazivanje vanjskoga svijeta niti puko odražavanje osjetnih dojmova već direktni izraz (ekspresija) autorovih emotivnih reakcija na njegov doživljaj stvarnosti. Te se reakcije najčešće očituju u obliku osjećaja nelagode, tjeskobe i sličnih mučnih duševnih stanja izazvanih spoznajom o čovjekovoj potpunoj izgubljenosti i bespomoćnosti u suvremenome dehumaniziranome svijetu. ① LIK značajke: subjektivni, često intenzivni tretman boje, naglašene konture, iskrivljeni oblici, dramatični kontrasti. Gl. predstavnici: slikari E. Munch, J. Ensor, E. E. Nọlde, O. Kokoschka, G. Rouault, Ch. Soutine, kipari E. Barlach, A. Arhipenko, u nas V. Gecan, M. Trepše, M. Uzelac, V. Varlaj, I. Job. ② KNJIŽ javio se na poč. 20. st. kao lirska, moralna i misaona negacija stvarnosti na koju se odgovara oštrinom izraza: leksičkom i stilskom bujnošću, patetikom, vizionarstvom, dramatičnošću. Gl. predstavnici: G. Trakl, E. Toller, J. Becher, u nas A. B. Šimić, A. Cesarec, M. Krleža. ③ GLAZB stilski se nadovezuje na romantizam, a suprotan je impresionizmu; značajke: odstupanje od ustaljenih pravila u melodijskoj, harmonijskoj, ritmičkoj i formalnoj građi skladbe; napuštaju se tonalitetne harmonije te se prelazi na atonalitetnost, prevladava atematičnost, a melodika se kreće isprekidano u velikim skokovima, mjera i ritam se oblikuju asimetrički (utjecaji jazza), a u izražaju se ide u ekstatičnost. Gl. predstavnici pripadnici su Bečke atonalitetne škole: A. Schönberg, A. Berg, A. Webern, ali i mnogi dr. skladatelji tijekom prve trećine 20. st. koji su prošli svoju ekspresionističku fazu; u skladatelja nakon II. svj. rata susreću se neoekspresionistička djela ili faze. ④ FILM stilska formacija u Njemačkoj (približno 1919–29) obilježena fotografijom oštrih kontrasta, neobičnim kompozicijama, artificijelnom scenografijom te ugođajem tjeskobe s psihički rastrojenim likovima kao protagonistima (čest motiv dvojnika). Najistaknutiji redatelji: R. Wiene, F. Lang, F. W. Murnau. Ostavio je ogroman vizualni utjecaj na kasniji film uopće.