boja

boja (tur.). ① Vidljivo svojstvo svjetlosti ovisno o valnoj duljini, za ljudsko oko 380–760 nm (npr. osjet ljubičaste b. izaziva elektromagnetsko zračenje 380–450 nm, plave 450–500, zelene 500–570, žute 570–600, narančaste 600–620, crvene 620–760). B. nekog objekta može potjecati od svjetlosti koju on emitira, propušta ili odbija; npr. crveno tijelo emitira, propušta ili odbija ugl. crvenu svjetlost, a apsorbira plavo-zelenu. ② Tvar koja svjetlost određenih valnih duljina više ili manje reflektira, sredstvo za bojenje; →  boje i lakovi. ③ U fizici elementarnih čestica, naboj kvarkova.