banderij

banderij (srednjovj. lat. < gotskoga). ① Plemićki vojni stijeg. ② U hrv.ug. drž. zajednici, voj. odred od oko 400 vojnika s kojim su se u slučaju rata viši plemić, županija ili grad morali priključiti kraljevoj vojsci (sam kralj imao je dužnost voditi b., ali od 1000 vojnika); iako su u 15. st. uvedeni stajaći b., značenje im je opadalo sve do 1848, kad su konačno ukinuti.