asimilacija

asimilacija (lat.). ① Izjednačivanje, prilagođivanje, slijevanje, stapanje. ② LINGV (jednačenje) artikulacijsko izjednačivanje ili prilagođivanje glasova kad se nađu u blizini (gladko – glatko); progresivna a., potonji se glas izjednačuje s prethodnim (prorok – proricati); regresivna a., prethodni se glas izjednačuje s potonjim (glas – glazba); a. po mjestu izgovora, glas se izgovara na mjestu izgovora susjednoga glasa (paziti – pažnja); a. po zvučnosti, izjednačivanje zvučnoga suglasnika s bezvučnim i obratno (svat – svadba, vrabac – vrapca) i dr. ③ BIOL skup procesa izgradnje org. spojeva iz anorg. tvari unesenih u organizam izvana; SUŽ →  fotosinteza. ④ Društv. integracija, stapanje pojedinaca i skupina ljudi drugačijega podrijetla (etničkoga, nac., vjerskoga) i kulture u širu društv. zajednicu u kojoj žive; nestanak kult. osobitosti neke zajednice (društva) u kontaktu s drugom zajednicom, uz gubitak posebnih kult., narodnosnih ili polit. identiteta.