Tunis

Tunis, država na Sredozemnom moru, S Afrika; 163 610 km², 10 328 000 st. Gl. grad Tunis; veći gradovi: Sfax (Safaqis), Ariana, Bizerta, Sousse, Gabès. Sastoji se od brdovitoga SZ i Z dijela (Djebel Chambi, 1544 m), nizinskoga kraja na I i područja šotova (Jerid) na JZ koje prema J prelazi u pustinju. S obala visoka i strma, I niska i lagunska; veći otoci Kerkenna (Qerqenah), Jerba (Ǧarba). Klima suptropska. Gl. rijeka Medjerda. Stanovništvo: Arapi 96% i Berberi 1%, najvećim dijelom koncentrirano u primorskim gradovima. Pustinjsko stanovništvo pretežito nomadsko. Službeni jezik arapski, a govori se i francuski. Poljodjelstvo (žitarice, masline, vinova loza, datulje, bademi, agrumi, voće), stočarstvo (ovce, goveda, koze, deve), ribarstvo, spužvarstvo. Šume hrasta plutnjaka (izvoz pluta). Iskorištavaju se ležišta fosfata, željezne rude, cinka, srebra, nafte, prirodnoga plina, žive; dobiva se morska i kamena sol. Tvornice ulja, mlinovi, tvornice za konzerviranje ribe i povrća; proizvodnja cementa, celuloze i papira, rafinerija nafte; ćilimarstvo; izradba srebrnoga i zlatnoga nakita i filigrana. Turizam. Međunar. zračna luka Tunis-Carthage (kraj Tunisa). – U unutrašnjosti su starosjedioci bili Berberi; od feničkih obalnih kolonija najmoćnija je bila Kartaga (9. st. do 146. pr. Kr.), koju su osvojili i kolonizirali Rimljani. Od 5. st. pod Vandalima, u 6. st. pod Bizantom, od 7. st. pod Arapima. Nakon domaće dinastije Aglabita (800–907) vladaju do 976. Fatimidi, potom do normanske invazije 1148. Ziridi. Marokanske Almohade od 1160. smijenili su domaći Hafsidi (poč. 13. st. – 1570) koje su porazili Osmanlije (1570–1881). Tuniski begovi (1705–1957. nasljedni vladari Huseinidi) samo su formalno priznavali vlast osman. sultana. Francuzi su 1881. okupirali T. i proglasili nad njim protektorat. Pod njem. okupacijom 1942–43; Nijemce istjeruju angloam. snage. Nakon rata obnovljena je franc. uprava, a jača pokret za neovisnost koji predvodi H. Burgiba. Od 1946. T. je pridružena država Francuskoj zajednici; 1955. stječe autonomiju, a 1956. neovisnost. Nakon proglašenja republike (1957) prvi predsj. postao je H. Burgiba. 1962–63. franc. vojska povukla se iz voj. baze u Bizerti. Poč. 1980-ih ograničena je demokratizacija; 1984. masovni prosvjedi i nemiri. 1987. vlast preuzima premijer Zine El Abidine Ben Ali; 1989. postaje predsj. (uspostavlja autoritarni režim). U 1990-im i poč. 2000-ih povremeni su napadi radikalnih islamističkih skupina; izraženi su i oporbeni zahtjevi za većom demokratizacijom. Masovni prosvjedi i nemiri poč. 2011. izazvali su pad režima (Ben Ali pobjegao iz zemlje); nakon izbora za ustavotvornu skupštinu vodeća postaje umjerena islamistička stranka Ennahda (Nahda), član njena vodstva Hamadi Jebali postaje premijer.