Split

Split, grad i luka u sr. Dalmaciji; središte Splitsko-dalmatinske županije i sjedište Splitsko-makarske nadbiskupije; 175 140 st. Drugi najveći grad u Hrvatskoj; najjače privr. i kult. središte Dalmacije. Sveuč., Institut za oceanografiju i ribarstvo, Galerija umjetnina, Galerija Meštrović, Arheološki, Etnografski i dr. muzeji, kazalište. Pov. jezgra grada u Dioklecijanovoj palači iz 4. st. (od 1979. pod zaštitom UNESCO-a). U Z dijelu grada nalazi se brdo i park-šuma Marjan. Cementna ind., proizvodnja plastičnih masa, kem., tekst. industrija. Brodarsko i pomorsko središte. Brodske i trajektne veze s obližnjim otocima, sa svim većim hrv. lukama te Anconom i Pescarom. Zračna luka u Kaštel Štafiliću. Kupališni, kult. i tranzitni turizam. – Na području današnjega S. postojalo je ilir. i grč. naselje Aspalathos. Ondje je rim. car Dioklecijan o. 300. sagradio palaču u koju su se poč. 7. st. sklonili stanovnici rim. Salone. Vlast biz. cara S. je priznavao 812–1069, kad ga je kralj Petar Krešimir IV. pripojio Hrvatskoj. Od 1105. priznavao vrhovnu vlast hrv.-ug. kraljeva i uživao autonomni status na temelju starih municipalnih prava. Do 1420. gradom su upravljali priori, odn. comesi. Mlet. vlast priznavao 1420–1797, kad su ga zaposjele austr. trupe. Osim kratkoga razdoblja franc. vlasti 1806–13, ostao pod vlašću Austrije do 1918. U 19. st. u S. se osjeća jak tal. utjecaj, te se od 1860-ih vode polit. borbe između narodnjaka, pristaša ujedinjenja Dalmacije s Hrvatskom, i autonomaša koji su se tomu opirali. Autonomaši su bili na čelu općinske uprave 1860–82, a potom narodnjaci do 1912, kad su austr. vlasti raspustile općinsku upravu i uvele komesarijat. S. je 1929. postao središtem Primorske banovine; pod tal. okupacijom 1941–43, a njemačkom 1943–44. Poč. Domovinskoga rata 1991. pod napadima JNA (povukla se poč. 1992).