Portugal

Portugal, država u JZ dijelu Pirenejskoga poluotoka; 92 142 km² (s Azorima i Madeirom), 10 622 000 st. Gl. grad Lisabon (Lisboa). U reljefu prevladavaju visoravni (nastavak španj. Mesete) s izdvojenim planinskim grebenima (Serra da Estrêla, 1993 m). Na Z i J nizine. Klima pretežito oceanska; na SI umjereno kontinentalna, na krajnjem J sredozemna. Gl. rijeke Douro (Duero), Tejo i Guadiana. Šume (28% ukupne površine); najvažnije hrasta plutnjaka (P. je gl. proizvođač pluta u svijetu), znatne kestena i eukaliptusa. Stanovništvo: Portugalci (92%). Više sveuč. (Coimbra, Lisabon, Porto). Oko 66% stanovništva živi u gradovima. U gospodarstvu najznačajnije poljodjelstvo; vinova loza (kvalitetna vina), masline (proizvodnja ulja), žitarice, agrumi. Stočarstvo (ovce, koze). Jako ribarstvo; uzgoj kamenica. U rudarstvu najvažnija ležišta pirita i volframa. Turizam. Na 1793 km dugoj obali gl. su luke Lisabon, Douro, Setúbal, Cascais, Aveiro i Leixões (predluka Pôrta). Najveća zračna luka Lisabon. – Najstarije su stanovništvo iberska (Luzitanci) i keltska plemena. Priobalni dijelovi do kraja 3. st. pr. Kr. pod vlašću Kartažana; od tada se bore protiv Rimljana, koji su ih konačno pokorili i stvorili provinciju Luzitaniju. Za seobe naroda provale Vandala, Alana i Sveva; od 585. u sastavu vizigotskoga kraljevstva; nakon 711. pod Maurima; od 756. u sastavu Córdobskoga emirata. Naziv P. počinje se upotrebljavati od 11. st. za područje između rijeka Douro i Miño. Neovisna država od 12. st., a port. rekonkista završena za Alfonsa III. (1245–79); u to vrijeme predstavnici grad. komuna ulaze u cortese – staleško predstavničko tijelo; kralj Dinis (1279–1325) ukinuo je svjetovnu moć Crkve, unaprijedio trgovinu, osnovao sveučilište u Lisabonu. Osvajanjem Ceute (1415) počinje prekomorska ekspanzija u Africi (Henrik Pomorac); pod Manuelom I. (1495–1521), P. je ušao u razdoblje ekon. i polit. procvata: njegovi su se posjedi sred. 16. st. prostirali od Brazila do Indije (potkralj u Goi) i južne Kine (Liampo, Macao). Nakon izumrća domaće dinastije Aviz (1383–1580), P. je došao pod vlast Španjolske (1580–1640) i počeo ekon.-polit. propadati; njegov se kolonijalni imperij srušio pod udarcima Nizozemaca, Engleza i Francuza. Oslobodivši se Španjolaca, na vlast dolazi dinastija Braganza; P. je ponovno osvojio Brazil, Angolu, Mozambik, Gou, Macao, Madeiru, Azorske otoke. U 17. st. vezuje se uz Britaniju; sred. 18. st. ističe se prosvijećena vladavina min. S. Pombala; 1807. P. su okupirali Francuzi, od kojih se, uz brit. pomoć, oslobodio ustankom 1808–11. God. 1822. izgubio je Brazil, nakon čega slijedi razdoblje nesređenih polit. i ekon. prilika (diktatura Miguela II. 1828–34; ustanak liberala septembrista 1836; diktatura generala Antónia Bernarola da Costa Cabrala; nar. ustanak 1846–47). Opće nezadovoljstvo ojačalo je republikanski pokret; 1910. proglašena je republika; 1926. general António Óscar de Fragoso Carmona (predsj. republike 1928–51) uvodi diktaturu, a 1929. diktatorske ovlasti predaje A. de Oliveiri Salazaru, koji zabranjuje stranke (osim vladina Nacionalnoga saveza). Za II. svj. rata P. je bio neutralan. Nakon rata saveznik je SAD-a; 1947. je među osnivačima NATO-a (1951. postiže sporazum o am. voj. bazama na Azorima). Krajem 1961. gubi posjede u Indiji (Goa, Diu, Damão). Salazarova vladavina održala se do 1968. a potom je slijedila ograničena demokratizacija. Drž. udarom 1974. uspostavljen je vojno-civilni režim koji su podupirale pretežno ljevičarske stranke. 1974–75. P. se povukao iz svojih afr. kolonija (Angola, Mozambik, Portugalska Gvineja); 1976. odustao je od Istočnoga Timora. Nakon prvih slobodnih izbora 1976. predsj. postaje general A. Ramalho Eanes. 1979. s Kinom je postignut sporazum za Macao; priznat je kineski suverenitet uz privremenu port. upravu, koja je okončana potkraj 1999. Od 1986. P. je član Europske zajednice (od 1992. Europske unije). Socijalistička stranka (PS) i Socijaldemokratska stranka postaju polit. najutjecajnije. 1986–96. predsj. je bio M. A. Soares (PS). 2005–11. premijer je José Sócrates (vođa PS-a od 2004); naslijedio ga je Pedro Passos Coelho. 2011. teška ekon. kriza izazvala je polit. nestabilnost.