Nikaragva

Nikaragva, država u Srednjoj Americi; 121 428 km², 5 142 098 st. Gl. grad Managua. N. obuhvaća primorsku ravnicu Mosquitos na I, Kordiljere (2107 m) i tektonsku udolinu s jezerima Nicaragua i Managua u unutrašnjosti. Klima tropska. Rijeke: Coco (Segovia), Rio Grande i San Juan. Biljni pokrov: tropske i miješane šume, mjestimično savane. Stanovništvo: mestici i kreoli (70%), bijelci (14%), crnci (9%) i Indijanci (4%). U gradovima 61% od ukupnoga broja stanovnika. Službeni jezik španjolski. Najvažnije poljoprivr. kulture kava i pamuk; uzgaja se i šećerna trska, kakaovac, kukuruz, riža, sezam, duhan. Iz šuma se dobiva mahagonij, cedrovina i palisandar. Stočarstvo: goveda, svinje, konji, mazge. Rudarstvo: zlato, srebro, bakar, volfram. Najveće luke: Corinto (Tihi ocean), Puerto Cabezas (Atlantski ocean). Kroz N. prolazi Panamerička cesta. Najveća zračna luka u Managui. – Kolumbo je 1502. dopro do obala N., koja je bila naseljena indijanskim plemenima (Nikaranosi i Mosquitosi); Španjolci su je kolonizirali u prvoj pol. 16. st. i uključili (1570) u Generalni kapetanat Gvatemalu. Od 1821. neovisna (1822–23. u sastavu Meksičkog Carstva, 1823–38. dio Srednjoameričke Federacije). Društv. reforme i modernizaciju provodio je predsj. José Santos Zelaya (na vlasti 1893–1909); srušen je voj. intervencijom SAD-a. 1912. am. vojska ponovo intervenira, na poziv predsj. Adolfa Diaza, i ima odlučan utjecaj do 1933 (s kraćim prekidima); od 1927. protiv am. okupacijskog korpusa borile su se pristaše A. C. Sandina. 1937. autoritarni režim uspostavio je Anastasio Somoza (vladao do smrti 1956); na vlasti su bili i njegovi sinovi Luis Debayle Somoza (1956–63) i Anastasio Debayle Somoza (1967–79). Od poč. 1960-ih protiv vlasti djeluje ljevičarska Sandinistička narodnooslobodilačka fronta (FSLN); predvodila je oružani ustanak 1978–79. kojim je okončana Somozina diktatura (pomagana od SAD-a). Uspostavljena je revolucionarna vlada (podupirali su je Kuba i SSSR); od 1981. predvodi je D. S. Ortega (FSLN). SAD je nastojao srušiti sandinistički režim pomažući kontrarevolucionarne skupine (preko Hondurasa) i uspostavljajući ekon. blokadu Nikaragve (1984. miniraju pristup vodećim nikaragvanskim lukama). Ortega je vlast učvrstio pobjedom na izborima potkraj 1984 (opozicija ih bojkotira). Međunar. inicijativom 1988. postignut je regionalni sigurnosni sporazum; veći dio pobunjeničkih snaga predao se 1990 (pojedine skupine bore se do sred. 1990-ih; u sukobima 1979–90. bilo je o. 30 000 poginulih). Sandinisti (FSLN) su vlast izgubili na izborima 1990, kad predsjednica postaje opozicijska kandidatkinja Violeta Barrios de Chamorro (vladala do 1997). Od 2007. predsj. je ponovo D. S. Ortega (reizabran 2011).