Namibija

Namibija, država u Z Africi; 825 112 km², 2 130 000 st. Gl. grad Windhoek. Sastoji se od pretežito niskoga obalnog pojasa (na J je pustinja Namib) i visokoga unutrašnjeg ravnjaka s izdvojenim gorskim lancima (Koenigsstein, 2606 m). Klima viših područja tropska; obalni pojas pod utjecajem hladne Benguelske struje. Za ljetnih pljuskova suhe zavale (slanjača Etosha) pretvaraju se u plitka jezera. Trajne rijeke: Kunene, Kubango, Oranje. Savanska, pustinjska i polupustinjska vegetacija. Stanovništvo: Ovambo, Kavango, Herero, Damara, Bergdama i dr. Službeni jezik engleski, a rašireni su i afrikaans i njemački. Gospodarstvo se temelji na stočarstvu (goveda, ovce, koze) i rudarstvu (ležišta dijamanata, ruda uranija, bakra, cinka, olova, mangana, vanadija). Uzgaja se kukuruz, proso, pšenica. Ribarstvo. Slabo razvijena ind. prerađuje proizvode stočarstva, ribarstva i rudarstva (talionice bakra i olova). Gl. luke Walvis Bay i Lüderitz. Međunar. zračna luka Windhoek. – Starosjedioce Bušmane potisnuli su u 17. st. Hotentoti, koje su od 18. st. napadali pripadnici plemena Herero (iz skupine Bantu). Ratove Hotentota i Herera iskoristili su Nijemci i nametnuli svoj protektorat (Njemačka Jugozapadna Afrika, 1884–1915). U I. svj. r. pod okupacijom Južnoafričkog Saveza (od 1920. njegovo mandatno područje), koji je svoju upravu zadržao i nakon II. svj. r. protivno odlukama UN-a (1961. Južnoafrički Savez preimenovan je u Južnoafričku Republiku – JAR). 1966. proglašena je uprava UN-a nad Jugozapadnom Afrikom (od 1968. Namibija) koju JAR ne priznaje. Od sred. 1960-ih vodeća u oslobodilačkoj borbi postaje Narodna organizacija Jugozapadne Afrike (SWAPO), pod vodstvom S. Nujome. 1978–79. i 1980-ih snage JAR-a napadale su uporišta SWAPO-a u J Angoli. Uz posredovanje UN-a 1988. postignut je mirovni sporazum; nakon izbora 1989. Nujoma postaje predsj., a 1990. proglašena je drž. neovisnost (SWAPO postaje vodeća polit. stranka). Potkraj 1990-ih u pograničnom području Caprivi povremeni su sukobi sa separatističkom gerilom. Od 2005. predsj. je Hifikepunye L. Pohamba (SWAPO; reizabran je 2009).