Maroko

Maroko, država u SZ Africi, na Sredozemnom moru i Atlantskom oceanu; 458 730 km², 31 606 000 st. Gl. grad Rabat (Ar-Ribāt), najveći Ad-Dār al-Baidā (Casablanca). Sastoji se od obalnoga nizinskog pojasa, gorja Rif na SZ i Atlasa (Srednji, Visoki i Anti Atlas) na Z, koji na JI prelazi u pustinju. Klima u obalnom nizinskom pojasu mediteranska, u podgorju Atlasa stepska i polupustinjska. Najviši dijelovi Atlasa zimi pod snijegom. Rijeke: Oum er Rbia, Sebou, Moulouya. U S primorskom području mediteranska vegetacija, u višim dijelovima vegetacija umjerenoga pojasa, a u najvišima alpska. Stanovnici: Arapi (65%) i Berberi (33%). Službeni je jezik arapski, a razgovorni francuski, berberski i dr. Najgušće naseljen S dio. Sveuč. u Rabatu, Fèsu i dr. Poljodjelstvo, stočarstvo. Šume hrasta plutnjaka i cedra. Ribarstvo. Po proizvodnji fosfata među vodećima u svijetu. Ležišta i iskorištavanje ruda željeza, mangana, kobalta, olova i antimona, prirodnoga plina, nafte. Poznati obrtnički kožnati proizvodi. Luke: Casablanca, Safi, Mohammedia, Kénitra, Tanger. Gl. zračna luka Casablanca. – U antici dio Mauretanije nastanjen berberskim plemenima; od 42. pod rim., u 5. st. pod vandalskom, u 6. st. pod biz., o. 700. pod arap. vlašću. Poslije vladaju berberske dinastije Almoravida (11–12. st.), Almohada (12–13. st.) i Merinida (13–15. st.). Za Vatasidâ (15–16. st.) M. slabi i počinje eur. kolonizacija obale (Španjolci, Portugalci, Englezi). Mulai Ismail (1672–1727), iz dinastije Filali, obnovio je državu i vratio obalno područje. U 19. st. obnavlja se eur. kolonijalna ekspanzija. Franc. utjecaj priznala je Britanija 1904. Franc.-njem. sukobi oko Maroka izbili su 1906 (→ Algeciras) i 1911 (→ Agadir) nakon koje je i Njemačka priznala franc. protektorat nad Marokom, koji mu je nametnut 1912. Zemlja je podijeljena na franc., španj. i tzv. međunar. zonu u Tangeru. Veliki ustanak (1920–26) pod vodstvom Abd-el Krima ugušile su franc.-španj. snage. Nakon II. svj. r. nacionalnooslobodilački pokret (Istiqlal i dr. grupacije) doveo je do ukidanja protektorata (1956) i proglašenja Kraljevstva M. (1957), u koje su ušli Tanger i J dio španj. Maroka. 1965. kralj Hasan II. suspendirao je ustav (donesen 1962) i preuzeo svu vlast. Izvanredno stanje trajalo je 1965–70; neuspjeli pokušaji drž. udara bili su 1971. i 1972. Španj. posjed Ifni priključen je 1969, a nakon ukidanja španj. uprave nad Zapadnom Saharom, M. je 1975–76. okupirao njezin najveći dio (sukobljavajući se sa zapadnosaharskim oslobodilačkim pokretom POLISARIO; primirje je uspostavljeno 1991). Poč. 1980-ih više je studentskih i oporbenih prosvjeda. Kralj Hasan II. umro je 1999, a njegov sin postao je kralj Muhamed VI. Na izborima 1998. i 2002. vodeća stranka bila je Socijalistička unija narodnih snaga, a 2007. monarhistička stranka Istiqlal (uspostavljene su koalicijske vlade). Poč. 2000-ih povremeno je djelovanje radikalnih islamističkih skupina; nastavljeno je marokansko potraživanje španj. posjeda Ceute i Melille. U prosvjedima 2011. zahtijevane su demokratske reforme.