Lika

Lika, geogr. i pov. regija u JZ Hrvatskoj, unutar visokoplaninskoga okvira (Velebit, Plješevica, Kapela). Ugl. građena od vapnenca i dolomita; djelomično prekriveni nepropusnim tlima. Mnogobrojna polja u kršu (najveće Ličko i Gacko). Klima kontinentalna i planinska. Gl. vodeni tokovi, Lika i Gacka, uključeni su u hidroenergetski sustav Senj. Prevladavaju šume (45%) i pašnjaci. Pretežito stočarski kraj (ovce, goveda); poljodjelstvo (uzgoj žitarica, povrća, os. krumpira); voćarstvo, šumarstvo. Preradba drva. Kroz L. prolazi želj. pruga i ceste koje povezuju unutrašnjost s primorjem. Ruralni turizam, ribolov, planinarenje. Najveći gradovi Gospić, Otočac, Gračac. U ranom sr. vijeku pod banovom upravom; poslije u vlasti velikaških rodova (Frankapani, Kurjakovići, Karlovići). Nakon Krbavske bitke (1493) pala većim dijelom pod Osmanlije, koji su ju 1537. uključili u Kliški sandžak, a krajem 16. st. u Lički. Karlovačkim mirom (1699) pripala Austriji. 1712–1873. bila je u sastavu Vojne krajine s iznimkom 1809–13, kad je bila dijelom Ilirskih pokrajina. 1881. pridružena Banskoj Hrvatskoj. 1941–45. jedno od gl. područja partiz. otpora. Poč. Domovinskoga rata (1991) dijelom su je okupirale srp. snage (1992–95. područje pod zaštitom UN-a); oslobođena u Oluji (1995).