Iliri

Iliri, indoeur. etnička skupina koja je u ant. doba obitavala uglavnom na Z području Balkanskoga poluotoka. Na I obali Jadrana (spominje ih grč. logograf Hekatej o. 500. pr. Kr.) živjela su ilirska plemena: Histri, Liburni, Delmati, Daorsi, Ardijejci i Plereji; u unutrašnjosti: Karni, Latobici, Norici, Japodi, Jasi, Kolapijani, Varcijani, Breuci, Mezeji, Ditioni, Desidijati, Autarijati, Dardani, Peonci, Linkesti, Dasareti i Dokleati. U JZ Italiju došli su (o. 1000. pr. Kr.) s Balkana: Japigi, Dauni, Kalabri i Mesapi. Država ilirskoga plemenskog saveza, pod vodstvom Ardijejaca, osn. za kralja Agrona (3. st. pr. Kr.), prostirala se od rijeke Krke u Dalmaciji do S današnje Albanije; nakon poraza u ratu s Rimljanima (229. pr. Kr.), za kraljice Teute, sužena je na prostor od Dubrovnika do Drima i konačno uništena za kralja Gencija (167. pr. Kr.). Iliri su konačno svladani u Batonskom ratu (6–9) i dijelom romanizirani.