Grčka

Grčka, država u J dijelu Balkanskoga poluotoka; 131 957 km², 11 278 730 st. Gl. grad Atena (Athḗna). Grčkoj pripada nekoliko otočnih skupina u Egejskom moru (Cikladi, Sporadi) i Jonskom moru (Jonski otoci). Sastoji se od I i Z dijela. U I dijelu (Egejska Grčka) pružaju se planinski masivi Olimp (2917 m), Óssa (1978 m) te rodopski ogranci na I. U Z dijelu su planinski lanci Helenida, koji preko Krete i Rodosa prelaze u Malu Aziju. Klima i vegetacija sredozemna. Gl. rijeke: Akhiós (Vardar), Strimón (Struma), Néstos (Mesta), Akhelṓos. Obala vrlo razvedena. Stanovnici: Grci (97,5%), Turci (0,5%), Makedonci (0,4%), Arumunji (0,4%) i dr. U gradovima 62,6% st. Zemljoradnja: pšenica, ječam, raž, zob, kukuruz, riža, duhan, pamuk, šećerna repa, kikiriki, suncokret, maslina, vinova loza, agrumi, povrće i voće. Stočarstvo, pčelarstvo, dudov svilac. Ribarstvo i spužvarstvo. Raznovrsna ind; dva brodogradilišta. Gl. luka Pirej, ostale veće: Patras, Krf, Solun. Korintski kanal otvoren 1893. Gl. zračna luka Hellenikón (Atena). – Prva visoko razvijena civilizacija u egejskom području bila je minojska na Kreti (o. 3000–1400. pr. Kr.). O. 1900. pr. Kr. doseljuju se u Grčku Indoeuropljani, koji ondje, pod utjecajem Krete, stvaraju mikensku kulturu (o. 1400–1100. pr. Kr.); to je tzv. herojsko doba, a opisao ga je Homer. Mikensku kulturu uništili su novi došljaci sa sjevera, Dorani (o. 1100. pr. Kr.). Grci (Dorani, Jonjani i Eoljani) kolonizirali su Z obale Male Azije (o. 1000–800. pr. Kr.); u to doba grč. naselja razvila su se u tip grada-države (polis). Od o. 800. do 500. pr. Kr. traje grč. kolonizacija u području Sredozemnoga, Mramornog i Crnog mora, dok u samoj Grčkoj vodeće države postaju Šparta i Atena. Ekspanzija Perzije, koja je već podjarmila grč. gradove u Maloj Aziji i zaprijetila eur. Grčkoj, dovela je do Perzijskih ratova (499–440. pr. Kr.), u kojima su Grci teško porazili Perzijance: na kopnu kod Maratona (490. pr. Kr.) i Plateje (479. pr. Kr.), a na moru kod Salamine (480. pr. Kr.); Atena, u kojoj je Solonovim (594. pr. Kr.) i Klistenovim reformama (potkraj 6. st. pr. Kr.) učvršćena demokracija, dosegnula je vrhunac svoga procvata u Periklovo doba (443–429. pr. Kr.), kad postaje duhovnim i umj. središtem Grčke. Pošto je uklonjena perz. opasnost, rastući antagonizam između Atene i Šparte (koja je imala aristokratsko-voj. poredak) doveo je do Peloponeskoga rata (431–404. pr. Kr.) i poraza Atene. Špartanska hegemonija dokrajčena je pobjedom Beotskoga saveza (371. pr. Kr.) pod vodstvom Tebe. Stalni sukobi među grč. gradovimadržavama omogućili su mak. državi pod Filipom II. da, nakon poraza Atene i Tebe kod Heroneje (338. pr. Kr.), stekne vlast nad cijelom Grčkom. Filipov sin Aleksandar III. Veliki svojim je osvajanjima proširio grč. kult. utjecaj na golemom prostoru (→  helenizam). Nakon njegove smrti (323. pr. Kr.) i raspada njegova carstva unutarnji sukobi u samoj Grčkoj učinili su je napokon plijenom Rima te ona nakon poraza Ahajskoga saveza (146. pr. Kr.) postaje rim. provincijom. Podjelom Rim. Carstva 395. G. dolazi pod Bizant, a uskoro nakon pada Carigrada 1453. nalazi se pod osman. vlašću 1460–1821. Mirom u Edirneu 1829. Osmansko Carstvo je priznalo neovisnost Grčke; 1832. grč. kraljem postao je Otto Bavarski (dinastija Wittelsbach), a nakon njegove smrti (1862) Đuro I. (dinastija HolsteinGlücksburg) (1863–1913). Grčka je 1864. dobila od Velike Britanije Jonske otoke, od Osmanskog Carstva 1878. Tesaliju te nakon balkanskih ratova (1912–13) Kretu, Epir i dio Makedonije i Tracije. Nakon abdikacije germanofilskoga kralja Konstantina I. (1913–17) G. stupa u I. svj. r. na strani Antante te dobiva (od Bugarske) mirovnim ugovorom u Neuillyju tracijsko primorje, a mirovnim ugovorom u Sèvresu 1920. Z dio I Tracije. Nakon neuspjeloga rata protiv Osmanskog Carstva (1920–22) ponovno je zbačen Konstantin I., a G. je izgubila posjede u Maloj Aziji i Traciji, iz kojih je preseljeno o. 1,5 mil. Grka. Pošto se Đuro II. (kralj od 1922, prognan 1924) vratio na prijestolje 1935, izbili su sukobi između monarhista i republikanaca, a 1936. uveo je general Joanis Metaksas diktaturu. G. je 1940. suzbila tal. agresiju iz Albanije, ali je u travnju 1941. došla pod njem.-tal. okupaciju. Stvara se snažan pokret otpora; nakon pobjede u ratu ponovno je uspostavljena monarhija (1946), a sukobi između monarhista i komunista eskaliraju u građ. rat (1946–49). Komun. snage poražene su uz brit. i am. pomoć; 1952. G. postaje članica NATO-a. Koalicije konzervativnih stranaka uglavnom su bile na vlasti 1945–67; pukovnik G. Papadopulos predvodio je voj. huntu koja je vladala 1967–74 (kralj Konstantin II. emigrirao je 1967). 1974. uspostavljena je civilna vlada (1974–80. premijer je K. Karamanlis) i proglašena republika. U Europsku zajednicu G. je primljena 1981. Svegrčki socijalist. pokret (PASOK) pobijedio je na izborima 1981, 1985, 1993, 1996. i 2000; njegov lider A. Papandreu bio je premijer 1981–89. i 1993–96. Poč. 2000-ih nastavljene su napetosti u odnosima s Makedonijom (zbog mak. drž. simbola i imena) i Turskom (sporno je razgraničenje egejskoga podmorja, podjela Cipra i dr.). 1996–2004. premijer je bio Konstantin Simitis (PASOK), 2004–09. K. Karamanlis (Nova demokracija - ND), a 2009–11. Georgios Papandreu (Andreasov sin; PASOK). Od 2009. učestali su masovni prosvjedi zbog financ. i ekon. krize, koja je izazvala polit. nestabilnost i unutar EU-a. Od 2012. premijer je Antonis Samaras (od 2009. vođa ND-a).