Zapadna Sahara

Zapadna Sahara, područje u SZ Africi pod okupacijom Maroka; 266 000 km², 417 000 st.; u izbjeglištvu u Alžiru živi o. 120 000 ljudi. Upravno središte Al-‘Ayūn. Z. S. zauzima dio pustinje Sahare uz Atlantski ocean; veći dio teritorija niži od 200 m. Visina raste od obale prema unutrašnjosti (do 805 m na SI). Pustinjska klima; sr. god. temperatura o. 30 °C; oborine 36 mm (9 kišnih dana godišnje). Stanovništvo: Berberi i Arapi; govori se arap. jezikom. Poljodjelstvo (oaze): datulje, žitarice. Stočarstvo (deve, koze, ovce); ribarstvo. Ležišta fosfata (1300–2000 mil. t ), najbogatija u svijetu. Gl. luke: Ad--Dala (Dakhla, nekoć Villa Cisheros), Al-‘Ayūn (fosfati). Međunar. zračne luke Al--‘Ayūn i Ad-Dala. – Z. S. otkrili su Portugalci u 15. st. Pod kraj 19. st. španj. protektorat pa (1900) kolonija; 1958. provincija Španjolska Sahara. Od 1960-ih teritorijalne pretenzije Maroka i Mauretanije. Uz pomoć Alžira 1973. nastaje pokret za neovisnost (Narodni pokret za oslobođenje Saguia el Hamre i Rio de Ora – POLISARIO). Nakon španj. povlačenja 1975. slijedila je marokanska i mauretanska okupacija (područje je preimenovano u Zapadnu Saharu). 1976. POLISARIO proglašava Saharsku Arapsku DR (SADR); drž. vijeće predvodi Mohamed Abdelaziz (lider fronte POLISARIO; od 1982. predsj. SADR-a). Nakon mauretanskoga voj. povlačenja (1979), Maroko svojata cijelo područje. 1982. Maroko istupa iz Organizacije afr. jedinstva zbog učlanjenja SADR-a, a 1988. s frontom POLISARIO pristaje na mirovni sporazum pod nadzorom UN-a (uključuje referendum o samoopredjeljenju naroda Zapadne Sahare). Od 1991. mirovne snage UN-a nadziru primirje (povremeni su oružani incidenti); planirani referendum odgađan je više puta, a poč. 2000-ih nastavljena je marokanska uprava na većem dijelu Zapadne Sahare (s uporištem u Alžiru POLISARIO nadzire oko 20% zapadnosaharskoga područja).