vrijeme

vrijeme. ① ASTR v. na Zemlji prirodno je određeno njezinom vrtnjom oko osi (dan) i revolucijom oko Sunca (godina). Zvjezdani dan određen je dvama uzastopnim prolascima neke zvijezde kroz isti nebeski meridijan. V. proteklo između dvaju uzastopnih prolazaka Sunca kroz isti nebeski meridijan naziva se pravim Sunčevim danom. Zbog različite brzine gibanja Sunca po ekliptici, eliptičnosti Zemljine orbite i nagiba ekliptike prema nebeskom ekvatoru uveden je srednji Sunčev dan (prema zamišljenu jednolikom gibanju srednjega Sunca). Mjesno (lokalno) v. odnosi se na određeni zemaljski meridijan, pa sva mjesta na istom meridijanu imaju jednako zvjezdano, pravo ili srednje vrijeme, a mjesta na različitim meridijanima različito. Radi potreba javnoga života (komunikacija i dr.), uvedeno je zonsko i službeno vrijeme. Cijela je Zemlja podijeljena na 24 vremenske zone, ograničene meridijanima između kojih je razlika u geogr. duljini 15°. U mnogim krajevima svijeta prilagođuju se granice zona drž. granicama; samo najveće države (Kina, SAD, Kanada, Rusija i dr.), koje se pružaju u smjeru istok–zapad, imaju više vremenskih zona. ② FIZ osnovna fizikalna veličina koja opisuje trajanje zbivanja ili razmak između događaja; u teoriji relativnosti, ovisi o položaju i relativnom gibanju promatrača; mjerna je jedinica sekunda (s). ③ U meteorologiji, stanje atmosfere na određenom mjestu i u određenom trenutku. Karakteristični su elementi za određivanje vremena: temp., vlaga, tlak zraka, vjetar, naoblaka, oborine. Ako se neki od tih elemenata promijeni, nastaje promjena vremena. ④ LINGV morfološko-gramatička kategorija; obuhvaća one glagolske oblike kojima se izriče vremenski odnos glagolske radnje ili stanja prema trenutku izricanja rečenice (apsolutno v.), odn. trenutku (vremenskom mjestu) neke druge radnje ili stanja (relativno v.); može biti sadašnje (radim), prošlo (radio sam), buduće (radit ću). ⑤ FILOZ pojam koji označuje slijed unatrag (prošlost) i unaprijed (budućnost), u kojem svaki izvanjski, prostorni i unutarnji duševni događaj ima svoje mjesto. To se naziva objektivnim v., koje je mjerljivo, nasuprot subjektivnomu, kao doživljenomu vremenu.