Vlasi

Vlasi, naziv koji se kroz pojedina pov. razdoblja i u određenim društv. sredinama odnosio na različite etničke, regionalne, društv. i profesionalne skupine. Ime V. vuče podrijetlo od keltskoga plemena koje su Rimljani zvali Volcae (grč. Ouólkoi). Po njima su Germani imenom Walhos zvali najprije Kelte, a zatim romanizirane Kelte i Romane. Preuzevši naziv od Germana, Slaveni su Vlasima nazivali sve Romane (ponajprije susjedne) te romanizirane Ilire i Tračane Balkana – Rumunje, Arumunje (Cincare), Čiribirce (istarske V. rumunjskoga jezika), Morovlahe (Morlake), Karavlahe, Karagune, Karavunce, Karakačane, Meglenske Vlahe. Dušanov zakonik i Zakon cetinskih Vlaha regulirali su položaj V. u Srbiji i Hrvatskoj. Naziv se kadšto upotrebljavao i za Talijane (Vlaška ulica i Laščina u Zagrebu). Vlasima su Turci nazivali sve kršćane, Srbi Romane u srp. državi. Nekadašnji naziv održao se (u deprecijativnom značenju) za pravoslavce u Hrvatskoj, a u obliku Vlaji kao naziv kojim stanovnici primorja zovu seljake iz susjednoga kontinentalnog zaleđa. U prošlosti se nazivom Vlah (vlah) označivao i pastir, karavanski prijevoznik, plaćeni vojnik. – V. kao etnička skupina (govore dakorumunjskim narječjem) žive u Srbiji, Makedoniji, Grčkoj, Albaniji, Bugarskoj. Osim Čiribiraca ili Istrorumunja (koji govore oblikom rumunjskoga) u Istri se imenom V. označuju i stanovnici hrv. jezika koji su noviji doseljenici (od 16. st.), za razliku od starosjedilaca Bezjaka.