viteštvo

viteštvo. ① U feudalizmu, voj. stalež profesionalnih ratnika konjanika u službi velikaša ili vladara podvrgnut posebnim načelima i pravilima ponašanja. Isprva je jedini preduvjet pristupanju tomu sloju bila mogućnost uzdržavanja bojnoga konja i ratne opreme, a do kraja 13. st. iz viteškog se staleža razvio sloj nasljednoga nižega plemstva. Pod utjecajem kršć. vrijednosti, v. je bilo povezano s posebnim kodeksom časti – vitezovi su trebali slijediti načela velikodušnosti, pravednosti, uglađenosti, štititi nemoćne i sl., a osnivani su i posebni viteški redovi. V. je svojstvena specifična laička kultura (trubadurska poezija, viteški romani) i obrasci ponašanja, koji su se os. razvili na dvorovima. Naličje viteškoga ideala bilo je sudjelovanje vitezova u pljačkama i otmicama, gušenju seljačkih buna i različitim koristoljubivim postupcima (trgovanje brakovima i skrbništvima). S pojavom vatrenoga oružja i prevlašću uloge pješaštva u ratnim operacijama, v. je izgubilo pravi smisao i ponegdje se još zadržalo kao ostatak prošlosti (što je inspiriralo M. de Cervantesa za Don Quijotea). ② PREN plemenitost duha spojena s uglađenim manirama.