Vinodol

Vinodol, plodna flišna udolina SZ od Novoga Vinodolskoga; duga o. 20 km. Rijeke Dubračina i Suha Ričina. U JI dijelu hidroelektrana. Poljodjelstvo, stočarstvo. Pov. prostor srednjovj. utvrđenih gradova (Novi, Ledenice, Trsat, Hreljin, Bribir, Drivenik, Grižane, Bakar, Grobnik), društv. struktura kojih je zabilježena u Vinodolskom zakonu (1288). U ranom sr. vijeku kralj. posjed, od 13. st. pod krčkim knezovima, nakon Zrinsko-frankapanske urote, od 1672, pod habsburškom krunom, od 1786. dio Ugarskoga primorja, 1809–13. Ilirskih pokrajina, a od 1848. u sastavu hrv. drž. teritorija.