Venezuela

Venezuela, država u Južnoj Americi uz Karipsko more; 916 445 km², 27 935 000 st. Gl. i najveći grad Caracas; veliki gradovi Maracaibo, Valencia, Barquisimeto, Maracay, Ciudad Guayana. Između obalne ravnice s Karipskim gorjem i ograncima Kolumbijskih Anda (Sierra Perijá; Cordillera de Mérida, 5007 m) i staroga Gvajanskoga visočja na JI (Roraima, 2810 m) pruža se prostrana zavala rijeke Orinoco. Klima je tropska, donja granica trajnoga snijega 4500–4700 m. Gusta riječna mreža; gl. vodeni tok Orinoco. Rijeka Casiquiare spaja bifurkacijom porječja Orinoka i Amazone. Jezero Maracaibo (13 512 km²) povezano je s Venezuelskim zaljevom. U biljnom pokrovu prevladava savanska vegetacija – llanos (središnja nizina) i vlažna tropska šuma (padine Gvajanskoga visočja i Cordillere de Mérida). Stanovništvo: mješanci (69%), bijelci (20%), crnci (9%), Indijanci (2%). Oko 85% st. živi u gradovima. Službeni jezik španjolski. Sveuč. u Caracasu, Méridi, Maracaibu i dr. Poljodjelstvo: kava, kakaovac, kukuruz, šećerna trska, banane, pamuk, duhan, sisal. Šume obiluju vrijednim drvom. Stočarstvo u ljanosima: goveda, svinje, koze. Morsko ribarstvo. U gospodarstvu Venezuele bitna je nafta, otkrivena 1882; veća eksploatacija započela 1930. Proizvodnjom nafte među vodećim je svj. proizvođačima i izvoznicima. Gl. ležišta oko jezera Maracaibo i na SI; mreža naftovoda (o. 6850 km). Znatna ležišta prirodnoga plina i željezne rude; ugljenokopi, zlatonosna ruda, fosfati, dijamanti. Ubrzana industrijalizacija. Jaka petrokem. industrija; metalurgija, građev., tekst. (pamučne i sintetične tkanine), prehr., drvna i kem. ind. Gl. luke: Maracaibo, La Guaira, Puerto Cabello. Oko 7000 km unutrašnjih vodenih puteva (ugl. Orinoco s pritocima Apureom i Araucom). Međunar. zrakoplovne luke: Maracaibo, Maiquetía, Barcelona i Maturín. – V. je otkrio Kolumbo 1498; od 1777. španj. generalni kapetanat. 1810. F. de Miranda i S. Bolívar započeli su rat za neovisnost te je u Caracasu 1811. proglašena Prva, a 1813–14. i Druga Republika. 1821–30. V. je u sastavu Velike Kolumbije, zatim samostalna pod J. A. Páezom. U 19–20. st. česte su promjene diktatorskih režima. Za Juana Vicentea Gómeza (1908–35) započinje iskorištavanje nafte i uvoz am. kapitala. 1945–48. na vlasti je bio R. Betancourt; potom polit. utjecajna postaje desničarska voj. hunta koja je pogodovala stranim naftnim kompanijama i veleposjednicima. Sred. 1950-ih počinje djelovati ljevičarska gerila (prestaje 1969. s legalizacijom Komun. stranke). S obnovom civilne vlasti Betancourt je ponovo bio predsj. (1959–64). Do sred. 1990-ih na vlasti je ugl. socijaldemokr. Stranka demokratske akcije; Kršćansko-soc. stranka bila je vladajuća 1969–74. i 1979–84. Ekon. problemi u 1980-ima izazvali su društv. nestabilnost; u masovnim prosvjedima u Caracasu 1989. bilo je više stotina poginulih. 1992. dva su pokušaja drž. udara. Od 1999. predsj. je H. F. Chávez (provodi socijalist. politiku, zagovara latinoam. jedinstvo i protivi se utjecaju SAD-a). Poč. 2000-ih nestabilnost izazivaju česti oporbeni prosvjedi (2002. vojska je nakratko preuzela vlast). Odnosi s Gvajanom i Kolumbijom ostali su opterećeni sporom oko granica.