Venecija

Venecija (tal. Venezia, hrv. pov. naziv Mleci), grad i luka u S Italiji, na SZ obali Jadranskoga mora; 268 993 st. Središte regije Veneto. Nastala poč. 5. st. na otočiću u istoimenoj laguni, poslije se proširila na 118 otočića međusobno odvojenih kanalima i povezanih mostovima. Pod zaštitom UNESCO-a (1987). Duž Canala Grande reprezentativne pal. iz 13–18. st. Crkva sv. Marka (9–11. st.) sa zvonikom, Duždeva palača (14–16. st.). Sveuč., različiti muzeji, galerije, instituti. Biennale modernoga i staroga slikarstva, moderne glazbe i film. umjetnosti (Venecijanski filmski festival) te dr. priredbe i izložbe međunar. značaja. Turizam. Novi dio grada razvija se od 19. st. na kopnu (sa starom jezgrom povezan Mostom Slobode, 3,85 m). Grad-republika; ime je dobila po plemenu Veneti, a nastala je kao pribježište stanovništva iz okolice pred Hunima i dr. osvajačima u 5. st.; u 6–11. st. pod vrhovništvom je Bizanta; 697. spominje se prvi dužd, koji od 811. ima sjedište u Rialtu. Radi neometane plovidbe trg. brodova uz hrv. obalu, V. je do kraja 9. st. plaćala danak hrv. i neretvanskim vladarima. Dužd Pietro II. Orseolo odbio je plaćanje danka o. 1000. te u pohodu protiv Hrvatske zauzeo njezina gl. pomor. uporišta, koja je zatim osigurao njegov sin Oton 1018. Neovisnoj Veneciji (od 11. st.), Bizant je 1085. prepustio nominalno vrhovništvo nad Dalmacijom i Istrom; od tada vodi stoljetne borbe s hrv.-ug. vladarima za I obalu Jadrana. Kao trg. posrednik između Levanta i Europe V. se okoristila križarskim ratovima. Na poticaj dužda E. Dandola u IV. križarskom ratu osvojeni su Zadar (1202) i Carigrad (1204), a V. je sudjelovala i u komadanju Bizanta, dobivši Eubeju, Kretu, dio Moreje, Jonskih otoka i samoga Carigrada. Od tada je V. oligarhijsko-aristokratska republika (Veliko vijeće najviša je drž. vlast, Malo vijeće izvršna vlast, Vijeće četrdesetorice ima sudsko-polit. funkcije, Vijeće umoljenih vodi vanjsku politiku). Nakon izgubljenoga rata (1356–58) s hrv.-ug. vojskom, morala se odreći Dalmacije, ali je u ratu 1357–81. porazila svojega gl. trg. suparnika Genovu, te kao gospodar Sredozemlja stekla monopol na levantsku trgovinu. U prvoj pol. 15. st. zaposjela je velik dio hrv. obale, zavladala znatnim područjem u S Italiji te zauzela Zákynthos, Kefalliníju, a 1489. i Cipar. U to doba ima o. 200 000 st. i vlada državom od o. 2,5 mil. podanika. U ratovima s Osmanlijama (1645–69, 1684–99, 1716–18), trpi teritorijalne gubitke na Balkanu, izuzevši proširenje u Dalmaciji. Napoleonovi pohodi u Italiji dokrajčili su njezinu vlast. Posljednji dužd abdicirao je 1797. Pod vlašću je Austrije 1797–1805, Napoleona 1805–14. te ponovno Austrije 1815–66. Nakon Austr.-tal. rata 1866. pripala Italiji.