ustav

ustav. ① Osobit pravni akt kojim se uređuje drž. ustroj te prava i temeljne slobode građana, a s kojim moraju biti usklađeni svi zakoni i drugi pravni akti (načelo ustavnosti); konstitucija. Najstariji u. potječu iz 18. stoljeća (Virginija 1776, SAD 1787. i Francuska 1791). U demokratskim državama u. ob. donosi u tu svrhu izabrano predstavničko tijelo (→ ustavotvorna skupština) po posebnom postupku. Katkad se pod ustavom u materijalnom smislu razumijeva skup norma različite naravi (pisane odredbe, ustavni običaji i praksa) koje reguliraju ustavnu materiju (npr. u Velikoj Britaniji). Ako se mijenja posebnim postupkom (revizija u.), riječ je o krutom ustavu, dok se mekani ustav mijenja običnom zakonodavnom procedurom. ② U glagoljskoj i ćir. paleografiji, svečano velikoslovno pismo, tj. uncijala.