uralsko-altajski jezici

uralsko-altajski jezici, danas napušten naziv za hipotetičku veliku porodicu jezika, odn. za zajedničko podrijetlo uralskih (ugarski, finsko-permski i samojedski) i altajskih (turkijski, mongolski, tungusko-mandžurski) jezika; neki jezikoslovci toj su skupini pribrojali japanski i korejski jezik. Pretpostavka o srodstvu temeljila se na zajedničkim značajkama (vokalna harmonija, konsonantske alternacije, aglutinativna morfologija, odsutnost zavisnih konstrukcija), ali bi one mogle biti posljedica kontakta.