Turkmenistan

Turkmenistan (Turkmenija), država u JZ dijelu središnje Azije; 488 100 km², 5 044 000 st. Gl. grad Ašgabat (Aşgabat). Obuhvaća dio Turanske nizine s pješčanom pustinjom Karakum (4/5 ukupne površine Turkmenistana). Na Z uz Kaspijsko jezero priobalna nizina (zaljev Karabogazgöl). Na J i JZ rubu planinsko područje Kopet Dag. Na I uz granicu s Uzbekistanom izdiže se Aýrybaba (3139 m), najviši vrh države. Klima izrazito kontinentalna, apsolutni maksimum 49,9 °C. Gl. rijeke Amu-Darja, Murgab, Hari (Tedžen), Atrek (Atrak). Veći dio nema stalnih vodenih tokova. Prevladava oskudna pustinjska vegetacija; na gorskim padinama stepa. Stanovništvo: Turkmeni (85%), Rusi (7%), Uzbeci (5%) i dr. Službeni jezik turkmenski, a govori se i ruski. U Ašgabatu Akademija znanosti. Poljodjelstvo (samo uz navodnjavanje); gl. kultura pamuk. Stočarstvo (karakul ovce). Uzgoj dudova svilca. Bogata ležišta nafte, prirodnoga plina, različitih soli, ugljena, olovne, bakrene i cinkove rude. Jaka kem., petrokem. i tekst. ind. Gl. zračna luka Ašgabat. – Iranske starosjedioce (nastanjene od 1. tisućljeća pr. Kr.) pokorili su u 4. st. Huni, u 6. st. Oguzi (preci Turkmena), u 7. st. Arapi. Zemlja je bila u 11. i 12. st. u vlasti Seldžuka, u 13. st. Mongola, od 16. st. Hive, Buhare i iranskih Sefevida te od sred. 19. st. carske Rusije. Nakon pobjede boljševika u Rusiji 1920, proglašene su Horezmska SSR i Buharska SSR; 1924. osnovana je Turkmenska SSR koja je nakon raspada SSSR-a 1991. postala neovisnom republikom. Predsjednički položaj preuzeo je 1990. Saparmurat Nijazov, vođa KP Turkmenistana (od 1985), koju poč. 1990-ih preimenuje u Demokratsku stranku i 1992. uspostavlja autoritarni jednostranački režim; na vlasti je do smrti potkraj 2006. Od 1994. T. surađuje s NATO-om (uključen je u program Partnerstvo za mir), a od 2001. logistički pomaže voj. intervenciju SAD-a u Afganistanu. Od 2006. na vlasti je Gurbanguli Berdimuhamedov; izabran je za predsj. 2007 (održao je autoritarni režim).