Tihi ocean

Tihi ocean (Pacifički ocean, Pacifik), najveći ocean na Zemlji; 179,7 mil. km². Leži između Azije i Australije na Z, am. kopna na I i Antarktike na J; ima više rubnih i sredozemnih mora. Prosječna dubina 4300 m, najveća dubina u Marijanskoj brazdi (11 034 m). Dubokomorske zavale odijeljene su međusobno podmorskim hrptovima. Dno pokriveno globigerinskim muljem i crvenom glinom. Temp. površinskoga sloja vode od 28 °C do 1 °C (Beringovo more). Najveća slanost u površinskom sloju vode 36,9‰, najniža u Ohotskom moru 32‰. Led se stvara u arktičkim i antarktičkim rubnim morima. Gl. struje nastaju pod utjecajem pasata; najpoznatija je Kuro Shio. Uz obale su jake i plimne struje. T. o. dijeli se floristički i faunistički na više regija; karakteristična je koraljna regija u tropskom dijelu. Otkrivanje Tihoga oceana započelo je plovidbom F. Magellana do Filipina (1520–21). Značajna su istraživanja F. Drakea, A. J. Tasmana, V. J. Beringa, J. Cooka, J. C. Rossa i različitih oceanografskih ekspedicija (Challenger, Tuscarora, Vitjaz, Discovery II, Challenger II). Ribolovna su područja u vodama Japana, Aljaske, Kalifornije, Beringova i Ohotskoga mora.