Tibet

Tibet (pinyin Xizang), autonomna regija u sastavu Kine; 1 221 600 km², 2 760 000 st. Obuhvaća pustinjsku Tibetsku visoravan (vis. 4000–5000 m) okruženu visokim planinama: na S Kunlunom, na Z Karakorumom, na JZ i J Himalajom. Klima oštra i suha; riječna mreža slabo razvijena; jezera slana i bez otjecanja. Stanovništvo: Tibetanci, Kinezi, Mongoli i Gurkhi. Poljoprivreda (ječam, raž, riža, pšenica), stočarstvo (jak, ovce, koze). Ležišta željezne rude, ugljena, zlata, soli i boraksa. Gl. grad Lasa. – Državu osnovao Songtsen Gampo (o. 620–650). Utjecaj indij. i kin. kulture odrazio se u počecima pismenosti, historiografije i zakonodavstva. Religija: lamaizam (tibetski budizam). Vrhunac moći T. doseže za Trisong Detsena (755–797), kad su osvojeni Turkestan i Z područja Kine. Zbog sukoba moćnih budističkih svećenika i feudalaca tibetska se država raspala sred. 9. st. U 11. st. T. je postao teokratskom državom s dalaj-lamom na čelu. Od 13. st. bio je dio mongolske, a od 17. st. kin. države. Potkraj 19. st. izbili su brit.-kin. sukobi zbog utjecaja u Tibetu. 1950. kin. vojska zauzima Lasu i druga važnija središta; 1950-ih i 1960-ih ugušeno je nekoliko pobuna (tibetski gerilski pokret podupirao je SAD). Pod kin. pritiskom Dalaj lama XIV. napušta T. 1959. i u izbjeglištvu u Dharmsali (Indija) uspostavlja tibetsku vladu. Njezin međunar. priznanju protivi se Kina, koja 1965. Tibetu daje autonomiju. Nemiri i prosvjedi protiv kin. uprave bili su 1988–89 (s više stotina poginulih). Polit. napetosti nastavljene su i poč. 2000-ih (veći su prosvjedi 2008).