teorija relativnosti

teorija relativnosti, jedna od temeljnih teorija suvremene fizike; formulirao ju je A. Einstein. Specijalna t. r. (1905) proširuje zakone mehanike na sustave koji se gibaju brzinama bliskim brzini svjetlosti daleko od izvora gravitacije. Pretpostavljajući da su zakoni fizike jednaki u svakom inercijskom sustavu (bez obzira na njegovu brzinu) i brzina svjetlosti konstantna (bez obzira na brzinu gibanja izvora svjetlosti i/ili sustava u kojem se brzina mjeri), Einstein je utvrdio da vrijeme nije apsolutno (svaki sustav ima svoje vrijeme), da su masa i energija međusobno ekvivalentne (E = mc²), i da se tijelo koje se giba određenom brzinom nepomičnom promatraču čini skraćeno u smjeru gibanja (Lorentzove transformacije). Tvrdnje specijalne t. r. potkrijepila je nuklearna fizika. Opća t. r. (1916) uključuje u svoje kalkulacije i gravitaciju; utvrđuje da su troma i teška masa jednake, opisuje geometrijsku zakrivljenost prostora (savijanje svjetlosne zrake) ovisno o rasporedu mase, tako da se razlikuju vrijeme i prostor u blizini i na udaljenosti od mase, npr. u crnoj rupi prostor je potpuno zakrivljen, a vrijeme zaustavljeno.