tabulatura

tabulatura (lat.), vrsta notacije eur. višeglasne instrumentalne glazbe 15–18. st. za glazbala koja mogu proizvesti više tonova istodobno (žičana ili s klavijaturom, npr. lutnja, orgulje i njima srodna); omogućivala je bilježenje dionica jedne ispod druge, a sastojala se od različitih sustava brojeva, slova i dr. grafičkih znakova na crtovlju, kojima se označivao položaj prstiju na žicama ili klavijaturi i time, posredno, visina tona.