suita

suita (franc.), instrumentalna skladba sastavljena od niza lagano suprotstavljenih stavaka, većinom plesova, povezanih u cjelinu ob. u istom tonalitetu. Redoslijed, vrsta i broj stavaka razlikuju se prema razdobljima. U srednjem vijeku i renesansi (14. i 15. st.) vezuju se u slijed po 2 različito ritmizirana plesa; u 16. st. po 3 (bassedanse, recoupe, tourdion); u 17. i 18. st. s. postaje jedan od gl. baroknih instrumentalnih oblika (SIN partita), ustaljuje joj se temeljni niz od 4 stavka (allemande, gigue, courante, sarabanda), kojemu se mogu dodavati preludij, toccata, uvertira, chaconne te plesovi (gavota, menuet, bourée, rigaudon, loure); istodobno se razvija orkestralna suita, sastavljena od ouvertire i više baletnih stavaka (J. S. Bach); O. 1750. s. se gubi; ponovno se javlja na kraju 19. i u 20. st. u baroknom obliku ili u slobodnijem obliku s novim plesovima iz nar. glazbe, jazza, odnosno kao niz tonskih slika (M. P. Musorgski Slike s izložbe).