staklo

staklo, prozirna, tvrda i lomljiva čvrsta anorg. tvar, smjesa silikata s alkalijskim i zemnoalkalijskim oksidima. Loše provodi toplinu, otporno je na djelovanje kiselina (osim fluorovodične) i org. otapala. Proizvodi se taljenjem kremenoga pijeska s potašom, kalciniranom sodom, vapnencem, dolomitom, glinicom itd., a za proizvodnju specijalnog s. (npr. kemijskoga, optičkog, vatrostalnog) dodaju se i drugi oksidi (npr. borovi, olovni, barijevi). Staklarski proizvodi: šuplje s. (posuđe, cijevi, žarulje), ravno s. (ploče za ostakljivanje prozora, namještaja; → sigurnosno staklo) i staklena vlakna (toplinski i zvučni izolacijski materijali); vjerojatno je s. bilo poznato već Babiloncima u 7. st. pr. Kr.